ILIJAŠVIJESTI

U Ilijašu prikazan film”Djeca iza žice”

Na  inicijativu Azmira Halilovića sinoć je u kino sali Ilijaš održana projekcija četvrtog dokumentarnog filma    “Djeca iza žice” režisera Avde Huseinović,  a uz svesrdnu pomoć  Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Ilijaš, JU KSC i Radio Ilijaš, Općine Ilijaš i Saveza logoraša BiH.

Po svim međunarodnim zakonima, u bilo kojem ratu djeca moraju i trebaju biti zaštićena. Međutim,  tokom agresije na BiH u periodu od 1992-1995. godine dogodili su se zločini i torture koje su vršene i nad maloljetnicima, tokom njihovog boravka u logorima, kućnim pritvorima i drugom mjestima zatočenja. Prema evidenciji Saveza logoraša u BiH od 1992-1995. godine boravilo je 20.000 maloljetne djece, a više od 1.000 je ubijeno.

Dokumentarni film “Djeca iza žice” je urađen s ciljem da se široj javnosti prezentuje mnoštvo nepoznatih činjenica o golgotama kroz koje su prolazila nedužna djeca u logorima. Riječ je o svjedočenjima maloljetnika koji su ‘90-tih godina bili zatvoreni u logorima širom BiH. Prolazili su različite torture koje su ih obilježile za cijeli život. Međutim, to ih nije spriječilo da većina njih danas budu obrazovane osobe, izgrađene ličnosti koje su osnovale svoje porodice.

Azmir Halilović je kao maloljetnik preživio sve golgote,  a sa prisutnima je podijelio dio iskustva :

Hvala svima koji su došli podržati ovaj projekat, da se priča, jer samo tako zločin neće biti zaboravljen, a zločinci će biti kažnjeni.  Koliku bol i patnju nosimo u sebi to znaju samo naši najbliži, a naša najveća bol je  što svi koji su radili te zločine hodaju slobodno. Ja sam sada odrastao čovjek ali još uvjek živim djetetom četrnaestogodišnjaka, liježem i budim se, hodam i radim a u sebi nosim patnju od prije 25 godina. Zahvalan sam dragom Bogu što mi je podario život, da mogu pričati i svjedočiti. Sa ovog mjesta upućujem apel i poziv svima onima koji nešto znaju neka pričaju i svjedoče o tome šta su preživjeli”.

Civilizacijska je obaveza  razvijanje kulture sjećanja na žrtve zločina razvijanje  individulane  i društvene svijesti na šta je pozvao i predsjedavajući Općinskog vijeća Ilijaš Mahir Dević.

Svim žrtvama tortura želim puno zdravlja, i da taj proces rehabilitacije ima dvije dimenzije,   to je da nađu svoju ličnu sreću i uspjeh i da odgajaju buduće generacije i upozoravaju. Izuzetno je važno dokumentovati  takve stvari jer to treba biti arhivski materijal koji će upozoravati našu djecu šta sve može da proizađe iz jedne loše ideje i namjere. Ovaj materijal će biti od velike koristi sudu i  tužilaštvu kao materijalni dokaz protiv onih koji su činili zločine. Vodite računa prenosite na mlađe generacije kako više nikada BiH ne bi doživjela ove strašne zločine” – poručio je Dević .

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH  se također obratio prisutnima.

Djeca su bila u logorima, proživljavala najveće torture, mučenja, a veliki broj je, nažalost,  i ubijen u logorima. Prema procjeni i evidenciji Saveza logoraša u BiH, oko 20.000 maloljetnika je prošlo kroz koncentracione logore. Oko 1.000 njih je ubijeno u logorima. Djeca logoraši koji su preživjeli, danas su odrasli ljudi, puni svjedočenja o torturama koje su sprovođene nad njima”, rekao je Mešković.

Avdo Huseinović, režiser fima, napravio je na desetine dokumetarnih ostvarenja koja će ostati kao trajno svjedočanstvo budućim generacijama o dešavanjima u Bosni i Hercegovini. On  ističe da je riječ o jednom fenomenu, nevjerovatnoj pojavi na kraju 20. stoljeća, da djeca zaštićena svim načelima, pravima dođu u poziciju da se nađu u nevjerovatnim okolnostima i postanu logoraši.

“Da budu ubijana u logorima, prežive strašne golgote, da ogroman broj tih zločina i danas bude nekažnjen. Posebno bih skrenuo pažnju na jedan fenomen u fenomenu – otkupljivanju djece. Kada dođete u poziciju da je majka u logoru morala otkupljivati svoje dijete…”, kaže Huseinović.

Film je specifičan i po tome što u njemu kao ni u jednom drugom filmu koji je do sada snimljen, nema ovoliko pominjanja direktnih izvršioca zločina, imenom i prezimenom. Tvorci filma poručuju kako njhova namjera nije pozivati na mržnju već njegovati kulturu sjećanja te pozvati na procesuiranje odgovornih za zločine.

 

 

 

 

Povezane objave

Back to top button