U Ilijašu promovisana knjiga Irsana Sokića „Mir za kojim čeznem“
Knjiga „Mir za kojim čeznem“ autora Irsana Sokića promovisana je u petak u Biznis centru Ilijaš u organizaciji BZK „Preporod“ Ilijaš.
Dobrodošlicu i uživanje u književnoj večeri prisutnima je u ime organizatora poželio Almir Pušina. O knjizi su, osim autora, govorili profesori: Fikret Herco, Tarik Galijašević, a moderator je bio profesor Mirza Herco.
Prva zbirka pjesama i lirskih proza ovog autora se bavi bliskim životnim temama, ljubavlju prema domovini i prema njenim ljudima.
–Volim o sebi reći da sam patriota, učesnik Odbrambeno-oslobodilačkog rata, ranjen sam u ratu. U tom vremenu su nastajali su ovi tekstovi , kao i za vrijeme liječenja u Zenici. Nakon rata, javila se želja da se tekstovi skupe u jednu zbirku. Ono što nastojim je da povezujem ljude, tako sam večeras povezao ilijaški i brezanski Preporod . Mi ne smijemo te stvari koje su se desile Ilijašu i Brezi i mnogim gradovima zaboraviti. Mi smo materijalno ojačali, ali fali nam međuljudska povezanost, prijateljska veza, ljudska nit suosjećanja i razumijevanja. Ova promocija treba da potekne mlađe generacije da pišu, stvaraju i da pokažu ljudima da se može i ovdje živjeti i stvarati i ostaviti trag dobra iza sebe, kazao je Sokić za Radio Ilijaš.
Penzionisani profesor književnosti Fikret Herco bio je saradnik autora u izradi ove zbirke.
–Umjetnost, pa i književnost, su subjektivni izraz objektivne stvarnosti. Irsan je preživio dramu rata, borbu za preživljavanje, duboke je preživio nemire i strahove u borbi za preživljavanjem što se sve pretočilo u stih, jedan jak izraz. Irsan je bio ranjen i želio je da vlada mir kako u cijelom čovječanstvu tako i mir u samom čovjeku. Sintezu ove zbirke nosi pjesma Mir za kojim čeznem koju je on ispjevao u Hajdukovcu 1994. godine, pojasnio je profesor Fikret Herco.
Zbirka je struktruirana, pored Prologa, iz četiri dijela: Molitvom vas ispraćamo vršnjaci, Čuvajte ćoškove palače svoje, Nemam više mira da budem sam i nestanem tako, te Mir za kojim čeznem.
Posebnu pažnji privlači posljednji dio zbirke, dio po kojem zbirka nosi naziv – “Mir za kojim čeznem”. Tematski drukčiji , donosi prelazak u lirsku prozu i oslobođenje „terora“ stiha. U njemu je ispisana trauma lirskog subjekta nakon iskustva ranjavanja. Pjesme u prozi su predstavile tu traumu, ali i donijele katarzu lirskog subjekta koji kroz metaforu “štapa koji ga pridržava” i invalidskih „kolica koja izvode u neki ljepši svijet“.
Stihove iz zbirke su recitovale Edna Avdović i Selmina Zaimović.
