Na planini Zvijezdi, tridesetak kilometara od Ilijaša, ima jedna mala drvena džamija, u narodu poznata kao Džamija na Karićima. To je jedna od najstarijih džamija u Bosni. U blizine ove džamije nema kuća, na samku je, trenutno u svoj raskoši jesenjih boja i ljepote prirode. Put do Karića, iako makdamski, prohodan je i svakodnevno ga koriste stanovnici obližnjih sela.
Kada ljudi nestane, kada busenje prekrije tragove njihovog postojanja, ostanu samo priče i pretpostavke. Ipak, jedno je sigurno: jedna je muslimanska bogomolja puna dva stoljeća postojala u pravoslavnom selu i nije nikome smetala. Sve do septembra 1993. kada se niz jednu padinu planine Zvijezda spustio agresorski tenk, a džamija zapaljena. Danas je identično obnovljena, ponovo plijeni svojom jednostavnošću, ljepotom i ponovo intrigira, postavljajući pitanja, ali dajući odgovore na ključna pitanja života u ovoj zemlji.
Karići su dobili ime po Hajdar-dedi Kariću koji je na ovom mjestu sagradio džamiju. Ovo dovište je značajno dovište muslimana i tu se održava tradicionalna dova u zadnjoj nedjelji mjeseca jula.
Ime Hajdar-dede Karića sačuvala je narodna predaja i o njemu nema pisanih podataka. Neke predaje govore o njemu kao o Bošnjaku sa ovog kraja, dok druge govore o njemu kao učenjaku koji je došao sa vojskom sultan Fatiha. Ipak, svi se slažu da je bio učenjak i šejh, evlija i dobri.
-Džamiju na Karićima stotinama godina poštivaju i muslimani i nemuslimani. Nikad nije dozvoljavala uznemiravanje drugih, mada je sama bila uznemiravana.
U stalnom je itikafu, zikru, šutnji, promišljanju. Dolaze joj ljudi i sa istoka i sa zapada. Jednog godišnje se oko nje okupi veliki svijet da Gospodaru svih svjetova na sedždu padne. Iako je brzo napuste, okoriste se i odu, ona nikada nije sama., pisaše Abdulgafar Velić.
Predanja
Neobjašnjiva enigma nalazi se u haremu džamije, gdje u kamenu jednog od nišana uvijek ima vode. Kada je temperatura čak i plus 40, voda je u nišanu, a predanja kažu da su to suze osobe koja je plakala za ukopanom osobom.
Vjeruje se da je voda ljekovita te vjernici u nju stavljaju kažiprst i uče dove za zdravlje. Posjetitelji Karića mogu obići i Hajdar-dedinu vodu i Djevojački mezar na platou Lipe sa kojeg se pruža predivan pogled na okolne planine. U blizini se nalaze i nekropole stećaka na Didoradi i lokalitet Kadijin mezar na Žišcima, stoji u opisu ovog mjesta na web stranici visitvares.ba.
U vareškom kraju priča se predaja po kojoj je sultan Fatih osvojio Bosnu, a pet hiljada Bošnjaka na čelu sa svojim djedom (poglavicom) – a to je bio Hajdar-dedo, pred njim lično na Karićima primilo islam. Zatim je Hajdar-dedo usnio san kako na tom mjestu treba da sagradi džamiju. I za tu gradnju unajmi najbolje majstore koji su još bili kršćani. Majstori, želeći da napakoste Hajdar-dedi zbog primanja islama, u jednu gredu tajno urežu krst. Hajdar-dedo, budući da je bio evlija i bogougodnik, naredi da skrate gredu, a on svojim rukama uze i Božjim emrom nategnu gredu na potrebnu duljinu i tako pokaza otvoreni keramet (čudo).
Veza sa ilijaškim Dubrovnikom
U općini Ilijaš, Dubrovčani su osnovali svoju koloniju Dubrovnik. Po dubrovačkom hroničaru Jakovu Lukareviću, osnovali su ga Dubrovčani kojima je Kulin ban dao na eksploataciju srednjobosanske rudnike.
Put preko Karića vodio je ka Sarajevu, odnosno prema Visokom na drugu stranu i povezivao ih sa nahijom Dubrovnik.
„Tako da se ta zavija istovremeno koristila i kao svojevrsno odmorište, han zapravo. Sistem puteva podrazumijevao tada da se nakon dana hoda ili jahanja pravi mjesto za odmor, han. Karići bi se mogli dovesti i u taj kontekst da je gore bilo jedno svratište koje je imalo i tu zaviju. Sve su ovo legende“, kaže Sadžid efendija Ramić.
Neke predaje kazuju o tome da su Hajdar-dedo sa Karića i Hajvaz-dedo iz Prusca bili braća, i evlije, te da su se slazili i da su jedan drugom dolazili na sijela, a to su mogli, jer su bili odabrani Božiji robovi. Iz riječi «braća» može se razumjeti više toga: da su bili braća po vjeri, ili po stepenu odabranosti – evlijaluku, ili da su pripadali istom derviškom redu (usulu).
Postoje još mnoge predaje koje zbog dužine ne možemo uvrstiti u ovo kratko podsjećanje. Nije poznato da li je Hajdar-dedo imao potomke, ali se kazuje da neke porodice oko Visokog i danas nose prezime Karić i da su porijeklom iz Karića.
Džamija se u prvobitnom obliku, sa nekim manjim izmjenama održala sve proteklog rata kada je u septembru 1993. godine spaljena do temelja. Godine 2001. zahvaljukući brojnim donatorima džamija je obnovljena autentično prvobitnom izgledu.
Hajdar dedo i džamija na Karićima dio su kolektivnog identiteta i uveliko određuju i oblikuju bošnjački karakter. Stoga, na Karićima muslimani uče o sebi, svom izvoru, svojoj tradiciji, vjeri.
