
Danas je u Sokolini kod Srednjeg obilježena 33. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima. Masakr u Sokolini jedan je od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dana 14. juna 1992. godine, 56 bošnjačkih civila iz naselja Ahatovići, Dobroševići i Bojnik, koji su prethodno bili zarobljeni i zlostavljani u logorima u Rajlovcu, odvezeni su autobusom u mjesto Sokolina kod Ilijaša, gdje su izmasakrirani raznim oružjem.
Umjesto na razmjenu, kako im je rečeno, srpske paravojne formacije, uz podršku tadašnje JNA, izvele su brutalan napad granatama, bombama i vatrenim oružjem, usmrtivši 48 ljudi. Samo osam je preživjelo ovaj zločin.
Elvir Jahić, jedan od preživjelih, stopostotni invalid, ranjen u desnu nogu i zarobljen od strane agresora, te zajedno sa komšijama Bošnjacima, odveden je u logor u Rajlovac, iz godine u godinu čuva od zaborava ovaj događaj o kojem je napisao i knjigu.
–Bila je nedjelja, 14. juna 1992. godine, dan Kurban bajrama. Nakon mnogobrojnih pokušaja da se odupremo agresoru, zarobljeni smo i odvedeni u logor u Rajlovcu. Jednog jutra rekli su nam da idemo na razmjenu, ali su nas prevarili i dovezli u Sokolinu kako bi nas mučki ubili. Agresorski vozač i vojnici su izašli iz autobusa i onda je počela pucnjava iz raznog oružja, od granata, bombi, puščanih metaka.. Nakon što su prestali, ostala su raskomadana tijela, a oni su otišli sa mjesta zločina. Iako teško ranjen, nekako sam uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje sam pokušao skratiti sebi muke udarajući se kamenom u potiljak kako bih izgubio svijest, ali nisam uspio. Vratio sam se puzajući u autobus gdje sam proveo noć među mrtvim tijelima. Pronašli su nas mještani sela Homar, Ravne i Vukasovići i spasili nas koje smo preživjeli, a poginule borce dostojanstveno ukopali. Ovo mjesto je za mene sveto, rane nisu zacijelile, imamo danas dženaze dvojici šehida, koje smo tražili i konačno riješili taj slučaj, a nismo još pronašli Mensudina Malagića, momka iz Bratunca koji je imao sudbinu da bude dvaput zarobljen i ako Bog da i njega da identifikujemo i onda bi zatvorili ovu priču vezanu za ovaj „autobus smrti“ kako ga je nazavao Avdo Huseinović koji je radio dokumentarni film, prisjetio se Jahić, koje je tada imao 19 godina.
O izvlačenju ranjenika i preživjelih i situaciji koju su zatekli u Sokolii prisutne je upoznao Džafer Herić, član Ratnog štaba u Srednjem.
-Nekoliko ranjenika uz brdo i šumu dopuzali su u Vukasoviće i obavijestili o svemu što se desilo. Mi smo u noći oko dva sata noći i došli iz Gojanovića u Vukasoviće gdje su nas informisali o svemu. Održali smo sastanak sa načelnikom Štaba rahmetli Hrustemom Mališevićem i razmotrili kako da organizujemo evakuaciju i ukop. Jedan je predložio da se sve snimi kamerom i snimak je poslat u Olovo, odakle je o ovom događaju upoznat cijeli svijet. Pokušavao sam tri puta da uđem u autobus ali nisam mogao, potresne slike i zločin ne mogu se shvatiti niti opisati. Pored autobusa bio je kanister benzina ili nafte, imali su namjeru da zapale autobus. U magli i kiši organizovali smo izvlačenje, pripadnici policije, civilne zaštite u muku su uz suze niz lice obavili evakuaciju tijela i obavljen je ukup u Ravnama, a ranjenici evakuisani. Od ovog mjesta Mokro i Ilijaš udaljeni su pola sata, nad nama je također mogao biti izvršen masakr, ali tada o tome nismo razmišljali, prisjetio se Herić.
Važno je bilo da ranjenim bude pružena pomoć, neki su primili ljekarsku pomoć u Srednjem, a neke su vozili i za Tuzlu. Dokumentovali su ovaj zločin u jednom intervjuu, a nekim kanalima snimak i video kasetu poslali u Njujork.
Važnost njegovanja kulture sjećanja i građenja kulture pamćenja, posebno svijesti o tome kod mladih generacija, na neophodnost spremnosti i opreza jer neprijatelj samo očekuje zaborav kako da bi ponovio iste zločine naglasili su u svojim obraćanjima i predstavnici organizatora Udruženja RVI Novi Grad Sarajevo, kao i Tahir Mašić, pomoćnik načelnika za boračka pitanja, rad socijalna pitanja i zdravstvo Općine Novi Grad, Mirza Selimbegović, zamjenik gradonačelnika Grada Sarajevo, predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Jasmin Šošić i drugi.
Veliki broj porodica, preživjeli borci i logoraši, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, predstavnici Općine Ilijaš, Kantona Sarajevo, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, položili su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama. Obilježavanju godišnjice stradalih Bošnjaka Ahatovića prisustvovali su i učenici OŠ “Mustafa Busuladžić”.
Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima.
Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama na mjestu masovne grobnice i spomen-ploče u mjestu Ravne.
Dženaza će biti klanjana ove subote s početkom u 14.00 sati na Šehidskom mezarju Ahatovići, gdje će biti ukopani Nazif Mujkić i Mujo Gačanović. Nakon dženaze, u džamiji u Ahatovićima bit će proučen i tevhid za sve šehide i poginule borce, ubijene u zločinu počinjenom 14. juna 1992. godine.