Na današnji dan 1938. godine, u Foči je rođena Zehra Deović, prema mišljenju mnogih muzičkih eksperata, najbolja bosanskohercegovačka, ali i regionalna interpretatorice sevdalinki svih vremena.
Zehrina profesionalna karijera počela je 1960. godine, dolaskom u Sarajevo na studij na Pedagoškoj akademiji, kada je i položila audiciju za vokalnog solistu Radio Sarajeva.
U ljeto 1968., kada ju je Zehra snimila, pa i kasnije, jedna od najviše emitiranih pjesama na radijskim talasima bila je pjesma “Da sam ptica i da imam krila”. Manje je poznato da to nije bila izvorna sevdalinka, jer je tekst napisao Mustafa Mujezinović. Ali, kao i mnoge druge pjesme, u izvedbi Zehre Deović je to postala, jer je srasla s tlom i dušom svih koji su je slušali.
Snimala i ilahije
Kao vrhunska interpretatorica sevdalinki čarobnog glasa predstavljala je bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim međunarodnim festivalima s etnomuzičkim sadržajima. Bila je redovna učesnica Ilidžanskog festivala, od njegovog pokretanja 1963. godine, te brojnih drugih festivala na prostoru regije i šire.
Zehra je, osim sevdalinki, snimala i interpretirala ilahije i kaside, te je uz pratnju hora Gazi-Husrev Begove medrese iz Sarajeva, godine 1990., snimila ploču i kasetu “Kad procvatu behari”. Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1992. – 1995. godine, Zehra je aktivno učestvovala u sarajevskoj ratnoj estradi, kada je snimila pjesme “Bentbaša”, “Kovači” i “Ranjena Foča”.
Poklon Bosni
U sedamdesetim godinama života, Zehra je odlučila da snimi nekoliko novih pjesama u duhu sevdaha: “Mirna Bosna”, “Baščaršijske noći”, “Čekmeđa” i “Safete, Sajo”. Ove pjesme, kao i ponovo snimljena pjesma “Poklon Bosni”, te druge stare sevdalinke, kasida “Došla voda” i ilahija “Kovači”, nalaze se na albumu “Poklon Bosni”, koji je izdat početkom 2014. godine.
Ova samozatajna diva baršunastog glasa preminula je 30. oktobra 2015., u 77. godini života, a njen posljednji javni nastup bio je 1. marta 2015. godine, kada je u emisiji BHRT-a „Opušteno nedjeljom“ premijerno izvela pjesmu „Safete, Sajo“, posvećenu rahmetli Safetu Isoviću.
Iza Zehre Deović ostao je veliki broj arhivskih snimaka sevdalinki. Mnogi su izjavljivali kako su njene izvedbe doživljavali kao jedan od najveličanstvenijih zvukova koji su ikada čuli i osjetili u životu. Ostale su upamćene njene riječi kako “pjevač ne smije da se pamti po pjesmama već isključivo po svome pjevanju”, te “bolje zlatan glas, nego zlatna ploča”.
Izvor: Avaz.ba
