Tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine život je izgubilo preko 100.000 ljudi. Mučenje, ubijanje, nažalost, nije zabišlo i područje općine Ilijaš, gdje je preko 200 mještana ubijeno, a za 46 njih se još traga.
Formirana su brojna udruženja koja okupljaju preživjele, te članove porodica ubijenih i nestalih 1995. godine. Tako je formirano i Udruženje porodica nestalih Ilijaš 2008. godine. Osnovni razlog za osnivanje Udruženja bile su želja i potreba da se učestvuje u razjašnjavanju sudbine nestalih tokom rata.
Predsjednica Udruženja porodica nestalih je Zekija Avdibegović, koja je na početku agresije na državu BiH u vihoru rata izgubila muža i sina, kroz Udruženje porodica nestalih vodi borbu za traženje nestalih osoba sa područja općine Ilijaš. Učesnica je više međunarodnih panela za pitanje nestalih osoba i učesnica direktnih razgovora sa Tužilaštvom iz Haga.
„Kao i svake godine obilježavamo Dan nestalih Općine Ilijaš, devetog juna. Također, tu je isto jako bitan datum 30. august Međunarodni dan nestalih, podsjetili smo našu javnost da ima nestalih osoba koje još nisu pronađene. Mi smo kao Udruženje aktivni, pokušavamo na sve mogu načine da dođemo do što više podataka, tužbi i istraga. Cilj nam je da pronađemo nestale osobe, uz to se vežu tužbe i krivične prijave. Mnogo stvari smo uradili u ovoj godini gdje smo imali jednu ekshumaciju u Malešićima, međutim nije bilo nikakvog rezultata, nažalost nije se ništa našlo. Pokušavamo svim mogućim sredstvima da dođemo do informacija, i da te informacije proslijedimo Tužilaštvu, te da Tužilaštvo i Institut za nestale osobe istraže lokaciju koju smo im dali“ kazala je.
Ističe, da su radili i sa Institutom za nestale osobe BiH, gdje su u Visokom bile NN osobe koje nisu identifikovane.
„Sve te osobe koje su identifikovane metodom bez DNK, pitanje je da li su tačne. Mi smo uzeli krv svih porodica koje su identifikovale svoje najdraže. Mislim da je Ilijaš među najboljim općinama koje su odradile ovaj posao. DNK analiza se poboljšala, tako da samo mogu uzeti krv od treće ili četvrtog koljena“ rekla je Avdibegović.
U Ilijašu su traga za još 46 osoba, a Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu i Tužilaštvo BiH provode istragu protiv više osoba u vezi sa zločinima počinjenim na području Ilijaša. Nažalost, mnoge majke, sestre nisu dočekale da pronađu kosti svojih najdražih.
„U našem Udruženju ima nekoliko majki živih, nažalost ostale nisu to uspjele dočekati. Dug je period od 30 godina. I ja sam jedna od majki koja je imala 36 godina kada mi je dijete nestalo. I dan danas ne znam ništa. Institut za nestale osobe BiH i Međunarodni crveni križ rade dobru stvar, pregledali su sve arhive u Hagu. Pod tim arhivama proslijeđivali su institutu sve sumnjive lokacije. Mi insistiramo i da preko regionalne koordinacije da se te arhive pregledaju i da najviše ima informacija u arhivama vojske Republike Srpske. Oni rade na tome, te se nadam da će uspjeti da dobiju te arhive“ istakla je.
Poručuje, da joj više nije bitno ko će biti osuđen, već samo da nađe kosti naših sugrađana i da ima gdje otići Fatihu im proučiti.
„Najbitnije nam je da se nađu kosti i da se ukopaju. Da ti ljudi dobiju ime i prezime i da se zna da su življeli i bili živi“ objašnjava.
Avdibegović je posjetila skoro sve konferencije vezane za nestale osobe, te ističe da svi oni obećavaju, ali da jedinokoji im pomaže jeste Međunardni crveni križ. Nada se da će mladi nastaviti se sjećati bitnih datuma, te da neće zaboraviti ono što se desilo u našaj zemlji. U Bosni i Hercegovini se još uvijek traga za oko 7.000 osoba.
