Božićem se slavi rođenje Isusovo. Sve do njegovog rođenja katolici su slavili imendane. Obilježavanje Božića počinje misom polnoćkom, kojoj prethodi bdijenje odnosno Badnjak, kaže na početku razgovora za naš radio župnik vlč. Pero Brkić, te nastavlja:
„Jedno od glavnih simbola Božića su jaslice koje je prvi počeo da pravi Sveti Franjo Asiški. Prvobitno u jaslicama su se nalazile figurice bebe Isusa, Marije i Josipa, a također i vo kao simbol pripadnosti, te magare koje je simbol rada. Drugi simbol je Božićno drvce, za koje malo ko zna da ga je crkva dugo vremena branila. Dakle jelke nisu kršćanske već su prihvaćene kao običaj. Jedan od najranijih poznatih običaja kićenja jelke potiče iz nordijskih zemalja, gde su se ljudi okupljali i ukrašavali drvo tokom zimske sezone kako bi proslavili zimu i prirodni ciklus obnove. Ovo je prethodilo hrišćanskom običaju kićenja jelke tokom Božića“.
Božić u Bosni i Hercegovini nekada i sada.
„Što se tiče Božića u Bosni, običaj je da se na Badnji dan posti. Za večeru bi se jela posna hrana i cijela obitelj bi se molila. U kuću bi se zatim unosila slama i posipala oko sinije. Ispod slame su se krili darovi za djecu: jabuke, orasi, slatkiši…a mališani su imali zadatak da ih pronađu. Danas se Božić vezuje za novu godinu i više je komercijaliziran ja bih rekao, darovi se počinju kupovati par sedmica unaprijed. Jednom rječju ja bih te praznike zajedno nazvao „Profani dani svjetla“. Mnogi zamjere mlađim generacijama da danas ne slave praznike tradicionalno, ali ja bih rekao da su te „novotarije“ zapravo izvjesna subkultura. Svijet je globaliziran pa tako i BiH. Svako od nas ima u sebi i dio Bajrama, dio Vaskrsa i dio Božića. Ono što je najbitnije je da je suština zadržana a to su poruke dobrote, mira i ljubavi.
Najbitnije je da odgojimo našu djecu u dobre ljude, koji će znati za poštovanje i toleranciju.
“Treba krenuti od svoje mikro zajednice. U našem Ilijašu npr. puno krvi je teklo, ali su ljudi smogli snage da podignu glavu i pri tom prihvate druge koji su trebali mjesto pod suncem. Na nedavno održanom Božićnom koncertu bili su predstavnici svih vjerskih zajednica iz Ilijaša, što govori o bitnosti izgradnje suživota i tolerancije, a mi kao lideri smo dužni da svojim primjerom to prenosimo na druge ljude u našoj zajednici. Zahvaljujući vođama ove naše lokalne sredine, a posebno načelniku Akifu Fazliću živimo zajedno i uvažavamo se, shvatamo da to što je neko drugačiji ne predstavlja ugroženost za onog drugoga. Iako to zaista nije tako jednostavno kako izgleda, ljudi koji nas vode ovdje u Ilijašu trude se da zadovolje svačije potrebe i da svima bude dobro, da se osjećaju uvaženo i prihvaćeno“.
Božić je praznik mira. Posebno mir treba da vlada u Betlehemu, tamo gdje je Isus rođen.
„Tamo gdje bi slavlje Božića ove godine trebalo biti najveće, njega ove godine tamo uopšte neće biti. Razlog je rat – najveće zlo koje možemo činiti jedni protiv drugih. Nažalost mi u BiH malo možemo učiniti po tom pitanju, možemo empatisati, slati dobre misli i molitve, da Bog da, da se to zaustavi. Međutim, nasilje i rat nemaju veze s vjerom – to je bezboštvo. Gdje je Bog, tu je mir. Tu je onda ljubav, dobrota i zajedništvo. Abraham je praotac jevrejima, kršćanima i muslimanima. Jevreji su naša starija braća, ali su se odmakli od Boga. Uistinu treba se vratiti Bogu. Bojim se da to oni neće učiniti, ali neka to onda učine u ime humanosti i čovjeka. Rješenja za mir ima samo ga treba željeti pronaći“!
Razgovarala: Aldina Jahić
