Ilijaški župnik prof. Zdenko Spajić: poruke Božića su jednostavnost i temeljno ljudsko dostojanstvo

Božić je jedan od najvažnijih i svakako najradonsnijih  hrišćanski praznika. Rimokatolička crkva kao i sve druge crkve koje koriste Gregorijanski kalendar slave Božić 25. decembra. Rođenje Hristovo predstavlja jedan  od najradosnijih hrišćanskih praznika, on simbolizuje dolazak Sina Božijeg na Zemlju i pored Uskrsa predstavlja jedan od najvažnijih praznika u hrišćanskoj religiji. Zdenko Spajić, župnik župe Svetog Marka u Ilijaša i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu kazao je za Radio Ilijaš da je Božić početak ostvarenja zadnjeg Božijeg čina u spasenju čovječanstva.

„S obzirom na grijeh i na to da je čovjek po svojoj slabosti uvijek sklon okrenuti leđa Bogu i zgriješiti, Bog je odlučio postati Jednim od nas. Njegova vječna riječ Sin Očev je uzeo ljudsko tijelo i postao jednim od nas da bi kasnije u muci smrću i uskrsnuću otkupio čovjeka. Dakle, u Božiću slavimo rođenje vječnoga Božijega sina koji je uzeo ljudsko tijelo i na taj način je, da tako kažemo, započeo zadnji čin  Božijega spasenja čovječanstva, nakon što je kroz dugo stoljeća govorio, pozivao, opominjao i tražio od svoga naroda da živi vjerno savezu koji je obećao Bogu da će živjeti. S obzirom na to značenje Božića onda je povezano i liturgijsko slavlje. Obično se kaže da je to najradosniji kršćanski blagdan. I jest, jer samo po sebi rođenje djeteta uvijek donosi radost. A pogotovo rođenje ovoga Djeteta (Isusa) donosi radost u srca ljudi jer im govori o Božijoj blizini, da ih Bog nije ostavio usprkos njihovoj slabosti, usprkos tome što čovjek uz najbolju volju opet pogriješi. Bog ih ne ostavlja. Bog ih uvijek iznova poziva i uz taj Blagdan su vezani mnogobrojni običaji koji pokazuju to“, kazao je velečasni Spajić.

Kićenje božićnog bora, darivanje dobre djece,  okupljanje obitelji, stolovi prepuni tradicionalne hrane standardni su božićni običaji.

„Na poseban način tu je kićenje zelenog bora. Bor je uvijek zelen što znači da kroz čitavu godinu pokazuje znakove života. Na taj način se prikazuje ta istina da Bog daje život koji traje vječno i koji će trajati vječno nakon uskrsnuća.  Uz Božić ide i pravljenje jaslica. Jaslice i figurice simboliziraju i pokušavaju dočarati onaj momenat kad je Isus rođen. Prema izvještajima koje su nam prenijeli sveti pisci, za njegovu majku i njenog svetog zaručnika Josipa nije bilo mjesta u svratištu ( što bismo danas rekli u hotelima). Nego su morali naći špilju,  odnosno štalicu gdje se Isus rodio. Pastiri su se prvi poklonili Isusu. Uz Božić je uvijek usko povezano i obiteljsko druženje. Obitelj se uvijek okupi za Božić zajedno slaviti. Jednostavno kao što je i sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa bila zajedno tako se i danas okuplja obitelj, bez obzira gdje se nalaze, nastoje doći i tih nekoliko dana provesti zajedno slaveći blagdan Božića. Uz Božić su vezane i najljepše liturgijske pjesme koje imamo u našoj vjeri. Tako da je to vrlo lijepa svečanost i ljudski blisko vrijeme kada slavimo Božić“, kazao je velečasni Spajić.

Mnogobrojne su poruke Božića. Neke od najznačajnih jesu uzajamno prihvatanje kako u obitelji, tako i da prihvatimo jedni druge i da se stavimo na rasplaganje jedni drugima. Prvenstveno obitelj nas uči da upoznamo zakon života, jer je to očitovanje Božijeg života. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe i dobrota. Velečasni Spajić istakao je još nekoliko izuzetno važnih Božićnih poruka.

„Jedna od poruka koju Božić sa sobom nosi a koje bismo mi u današnje vrijeme trebali biti svjesni jeste jednostavnost. Bog koji je Svemoćan i Vječan postaje jednim od nas. Rađa se kao malo dijete, kao što se svako od nas rađa. Mi živimo u svijetu gdje s jedne strane vidimo da su sve veće napetosti zbog geopolitičkih, geostrateških sučeljavanja i nitko od nas nije siguran da danas sutra to neće ponovno uroditi nekakvim sukobima i ratnim stradanjima. A znamo da u ratnim stradanjima najteže prolaze oni najjednostavniji i najobičniji ljudi. Dakle, ta poruka Božića da je veličina u jednostavnosti a ne u moći. To bi danas tako bilo potrebno da svijet shvati i prihvati. Da se ne namećemo u vojnoj, ekonomskoj ili političkoj moći nego da prihvatimo jednostavnost. S jedne strane imamo mali broj izuzetno bogatih ljudi u svijetu. S druge strane neizmjeran broj siromašnih i gladnih. Tako je i u našem društvu.

Druga važna poruka Božića bi bila da svako ljudsko biće ima svoje temeljno ljudsko dostojanstvo koje je potrebno poštivati. Mi smo skloni tome da se dijelimo po nacionalnim, vjerskim i ideološkim razlikama. Bog postajući jednim od nas želi reći da je svako od nas jedinstven, velik i ima temeljno ljudsko dostojanstvo koje svako od nas treba poštivati u drugome. Bez obzira kojoj vjeri, naciji ili staležu pripadali, svi smo ljudi i imamo temeljno ljudsko dostojanstvo. Svi imamo svoje snove, težnje, patnje, boli radosti i nade. Zato bi trebalo u svakom čovjeku, jednostavn kao što se traži vjera da u malom djetetu Isusu prepoznamo Boga, odgajamo duh vjere i da u svakom čovjeku prepoznamo jednakog sebi. Da u svakom čovjeku prepoznamo brata ili sestru bez obzira na vjeru  kojoj se razlikujemo. U konačnici svi smo ljudi i Bog nas je sve otkupio. Bez obzira kako ga nazivali, svi vjerujemo u jednog Boga. Svi smo Božija djeca i Bog kao onaj koji nas je stvorio želi nama svima jednako dobro“, istakao je velečasni Spajić.

U danima Božića preovladavaju osjećaji iščekivanja, nade i čežnje. Obitelj je nepresušno vrelo svetosti, ljubavi i života – prva i najveća životna škola. Ona je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak.

Obitelj je početak, izvor i korjen ljudskoga društva, vjere i domovine. Sudbina našeg društva i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života. Najvažnije u čovjeku gradilo se, gradi se i uvijek će se graditi u obitelji.

Svim vjernicima katoličke vjeroispovijesti upućujemo najsikrenije čestitke povodom najradosnijeg blagdana – ČESTIT BOŽIĆ!!!

 AUTOR: Alma Omerović