Učenici IX-1 sjećaju se svoje voljene učiteljice Safije Marukić

Voljena ilijaška učiteljica  Safija Marukić  preselila je na bolji svijet krajem marta ove godine.
U to vrijeme je bila stroga zabrana okupljanja i izlaska mlađima od 18 godina tako da njeni bivši učenici nisu mogli prisustvovati dženazi.
Poslednja generacija koju je izvela rahmetli Safija  bila je u školskoj godini 2014/2015.

To je danas razred IX-1 s razrednicom Elvedinom Bajrović  koji se ovih dana oprašta od osnovne škole.
Učenik Edhem Salihović napisao je emotivan sastav, kojim bi učenici željeli da se prisjete svoje učiteljice Safije.

Moja  učiteljica

Na samom početku bih želio podijeliti jednu priču s vama koju sam čuo kada sam bio mali.

Naime,  jedne prilike kada je jedan imam držao vaz ljudima svako malo bi ustajao na noge. Nakon predavanja ljudi ga upitaše zbog čega bi on ustajao, a on im odgovori:

-Ustajao bih kada god bi u dvorištu vidio dijete od svog učitelja i iz poštovanjaprema njemu ustajao  bi h na noge.

Za ovu priču sam čuo kada sam bio mali, ali je nisam razumio sve dok nisam izgubio našu voljenu učiteljicu Safiju.

Ova priča nam svima treba biti podsjetnik da poštujemo naše učitelje, učiteljice, nastavnike..

Jer, oni su ti koji nas uče u školi, ne samo predmet koji predaju, nego i životne vrijednosti i lekcije.

Vjerujem da svako od nas ima omiljenog nastavnika ili nastavnicu, ali oni kojima  je učiteljica Safija predavala bila je omiljena, ne jednom nego svim učenicima bez izuzetka.

Ona se prema svima nama odnosila na isti način.

Nikada nije smatrala da neko od nas može više, a neko manje. Vjerovala je u sve nas. Njen astrpljivost i podjednaka temeljitost prema učenicima je nedostižna.

Pored ogromnog znanja koje je prenijela na nas, dala je veliki doprinos u našem odgoju i ponašanju.

Njen primarni cilj bio je naučiti nas lijepom ponašanju i odgojiti nas na pravi način, a u sekundarnom planu željela je prenijeti znanje učenicima.

Učiteljica Safija bila nam je izvor znanja do 4. razreda, a mi smo ujedno bili i zadnji razred prije nego što je otišla u penziju.

Mislim da je za četiri godine ostavila neizbrisiv trag na nas svoje učenike, te nas izvela na pravi put,  putznanja.

Hazreti Alija je rekao:”Ko me nauči makar jedno slovo poštovat ću ga do kraja života.“

Draga naša učiteljice, uvijek ćeš ostati u našem sjećanju.Tvoja dobrota, tvoj osmijeh, blagost i sve što si nas naučila ostat će kao trag na ovom svijetu iako više nisi s nama. Vole te tvoji učenici.

Neka je rahmet plemenitoj duši naše voljene učiteljice!

RAD NAPISAO: EDHEM SALIHOVIĆ IX-1