Naš sugrađanin dr. pravnih nauka Sadmir Karović bio je gost urednik specijalnog broja „Evropski pregled“ Fakulteta političkih nauka i međunarodnih odnosa Univerziteta u Varšavi , gdje je na engleskom jeziku objavljen i njegov originalni naučni rad „Genocid u međunarodnom pravu sa osvrtom na Srebrenicu-prevencija i izazovi“.
Temom genocida bavi se duži niz godina, a to je bio i fokus njegove doktorske disertacije prije 10 godina. Ovim povodom dr. Karović bio je gost programa Radija Ilijaš.
– Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, tema je aktuelna, važna, kako za naučnu i stručnu, ali tako i za širu javnost. Godinama istražujući fenomen genocida kao “zločina nad zločinima” želim dati svoj skromni doprinos kako bi se posebno prepoznali svi faktori rizika koji bi mogli dovesti do zločina genocida, kako bi se djelovalo preventivno, da se u budućem periodu nigdje i nikada ne ponovi Srebrenica i genocid. U najnovijem radu apostrofirao sam provedbeni aspekt međunarodno pravnih dokumenata, brojnih konvencija i ugovora o zaštiti ljudskih prava. Genocid je globalni problem, prevazilazi sve granice, a međunarodna zajednica ima problem u praksi implementirati te odluke i provesti zaštitu u djelu, pa se postavlja pitanja koja je svrha i smisao tih dokumenata, navodi dr. Karović.
Najvažniji segmenti objavljenog naučnog rada uključuju ispitivanje genocidnog zločina kroz prizmu općeg pravnog i socijalnog konteksta, konvencijski koncept genocida s naglaskom na zloupotrebu pojma genocida, kao i na negaciju ili poricanje zločina, te glorifikaciju osoba pravomoćno osuđenih za počinjenje genocida i drugih ratnih zločina.
-Genocid koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, gdje je ubijeno više od 8000 ljudi, mora biti upozorenje čovječanstvu s jasnom preventivnom porukom da se genocid nikada i nigdje ne smije ponoviti, te da će međunarodna zajednica poduzeti sve potrebne mjere za osiguranje adekvatne zaštite. Osnovni problem u utvrđivanju ili dokazivanju postojanja genocida prvenstveno se odnosi na složenost utvrđivanja specifične genocidne namjere počinitelja kao specifične i jedinstvene osobine ovog zločina. I pored te težine, genocid u Srebrenici je dokazan i genocid se tačno prepoznaje po specifičnoj genocidnoj namjeri kao subjektivnoj komponenti ovog zločina, koja ga razlikuje od ostalih povezanih međunarodnih zločina. U svom istraživanju fenomena genocida, želim i da se čuje istina o Bosni, o Srebrenici i genocidu i da se na taj način spriječe svaka zlonamjerna djelovanja koja nastoje da opovrgnu istinu, kazao je dr. Karović.
Kao kriminološki faktor genocida naveo je i odgovornost međunarodne zajednice.
-Međunarodna zajednica imala je provedbene mehanizme da zaustave i spriječe genocid u Srebrenici, posebno jer je Srebrenica imala i status „zaštićene zone“, nažalost, desio se genocid i ubijeno je više od osam hiljada članova zaštićene grupe. U ovom radu sam posebno apostrofirao njihovu odgovornost i aktuelizirao pitanje njihovog djelovanja. Frustriran sam kao čovjek i kao naučnik jer se međunarodna zajednica bukvalno i deklaritivno zalaže da se nikada i nigdje ne ponovi genocid, a a oružja i oruđa za destrukciju sve se više proizvode, imamo različite sukobe u mnogim dijelovima svijeta. Obim i razmjere zločina u Gazi je nezamisliv, svi smo toga svjesni. 1993. bio je genocid u Ruandi, imamo tada osudu međunarodne zajednice koja je za zločine rekla da su brutalni, gnusni, a 95. u julu imamo genocid u srcu Evrope u Srebrenici, sada imamo Gazu. Ukoliko se ne nađe adekvatan provedbeni mehanizam zaštite ljudskih prava i sloboda, šta je značilo u Srebrenici ili sad u Gazi nekom čovjeku i djetetu što postoji neka konvencija i neki ugovor o zaštiti ljudskih prava kada se stravične stvari, zločini, genocid, eklatanta kršenja ljudskih prava destruktivnijim oblicima dešavaju u praksi. Sva priča o ljudskim pravima poslije Gaze je uzaludna izgleda. Ja sam napisao tekst „Gaza-grobnica ljudskih prava“ koji je preveden i na engleski jezik i objavili su ga mnogi, jer čini mi se da je poslije Gaze o ljudskim pravima besmisleno pričati.
Značajna je i uloga obrazovnog sistema, posebno kada je riječ o njegovanju kulture pamćenja i djelovanju na prevenciji.
–Mora se pokazati poštovanje, suosjećanje sa žrtvama, senzibilitet kroz obrazovni sistem afirmišemo zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda kao što je pravo na život, da se podsjećamo na događaje koji su opomena čovječanstvu kao što je genocid u Srebrenici, usmjerimo posebnu pažnju na rano prepoznavanje svih riziko faktora, i kroz edukaciju na prijemeren način pokažemo respekt i opredjeljenje da se nikada i nikome ne ponovi.
Autor želi istaknuti važnost utvrđivanja sudske istine, opće prevencije, afirmacije i promicanja univerzalnih ljudskih vrijednosti na kojima počiva civilizirani svijet, kako bi se postiglo pomirenje, suživot i osigurali mir, sigurnost, ljudska prava i slobode, vladavina prava, kultura dijaloga, ljudskost i slično.
Međutim, naglašava nemoć međunarodne zajednice da pronađe učinkovite mehanizme provedbe usmjerene na pravovremeno otkrivanje i prevenciju rizičnih ponašanja koja mogu eskalirati u zločin. Zbog toga autor poziva na jačanje međunarodne suradnje u kaznenim pitanjima i korištenje punog potencijala kaznenog prava kao preventivnog instrumenta.
