Cvitanušić: Na krovu svijeta osjetio sam zahvalnost pomiješanu sa osjećajem prolaznosti

Bosanskohercegovački triatlonac i alpinista Tomislav Cvitanušić kaže da je zahvalnost pomiješana sa osjećajem prolaznosti prevladavala kod njega u trenutku kad je, u maju ove godine, pristupio vrhu najveće planine svijeta Mount Everestu (8.848 m.v.v).

– Kad sam došao na vrh imao sam osjećaj zahvalnosti, koji se miješao sa osjećajem prolaznosti. Biti na krovu svijeta, koja je to privilegija. Nisam imao osjećaj veličine, snage. Jednostavno sam bio zahvalan zbog prilike da to iskusim u životu – kazao je Cvitanušić. Istaknuo je da je odlasku na tu planinu prethodila obavezna ceremonija, ‘da nam planina dozvoli da joj pristupimo’.

U današnjem susretu sa novinarima Cvitanušić je emotivno i sa mnogo odgovornosti govorio o tom pohodu koji je važan za njega i njegove saradnike, ali i znane i neznane ljude koji su mu biti podrška na tom putu do ostvarenja sna.

Prema njegovim riječima, vrijeme je bilo dobro za uspon, bilo je hladno, vjetrovito ali vedro. Na vrhu te planine, u vrijeme kad je on bio tamo, vrijeme je bilo lijepo, nebo plavo. Bio je zabrinut zbog kisika jer su 26 sati prije polaska na uspon proveli u šatoru i trošili kisik koji im je bio potreban za uspon.

– Bio sam zabrinut i zbog vjetra. Regulator, crijevo kisika i maska, ako bilo šta smrzne imat ću ozbiljan problem – nemam zraka da dišem. Tako, koliko god sam uživao u prizoru bio sam i oprezan. To je bilo i dobro jer sam bio fokusiran na to da se moram i vratiti. Dolazak na vrh je prvo poluvrijeme, a moram se vratiti u dolinu da bi utakmica bila završena – istaknuo je.

Cvitanušić pojašnjava da nije bila ni gužva na grebenu, mada je nekoliko timova krenulo u isto vrijeme. To je važno jer se mora pažljivo mimoići penjača (ako se susrećete) što nije lako zbog uskog prostora na tom putu po grebenu, kad se dolazi preko južnog vrha do vrha Everesta. Tu je važno biti dobro osiguran, jer u slučaju da se neko poklizne to je kraj.

Ma koliko sve to bilo veličanstveno nije dozvolio, kaže, da ambicija nadvlada razum. Tu se, kaže, govori o zoni iznad 8000 metara, ‘kad dišete uz pomoć maske, nosite bocu sa kisikom’.

– Treba biti svjestan koliko je kisika ostalo jer nije dovoljno imati kisik da se popnete na vrh. Treba imati kisik za silazak natrag, u zonu gdje možete da dišete. Ja sam vrh popeo sa – svojim saradnikom (pripadnikom naroda Šerpa), mi ne možemo penjati tako velike vrhove bez pomoći tih divnih ljudi – naglasio je.

Pri tom usponu stalno je, kaže, imao na umu podršku njegovog učitelja Muhameda Gafića i njegovu motivirajuću poruku ‘…. uspon na Everest je žestoka bitka. Drži se, udarat će te sa svih strana dok ne dosegneš vrh.’

Alpinista Muhamed Gafić bio je značajna podrška Tomislavu Cvitanušiću. Danas je istaknuo da je Tomo to momački uradio. Pomagao mu je svojim iskustvom i savjetima, ukazivao na eventualne probleme, jer se ranije penjao na Everest. Tomo je to, kaže, sve prihvatio i to mu je pomagalo.

Prema riječima Cvitanušića, za uspone na vrhove poput Everesta važni su i harmonija i međuljudski odnosi, ogromna količina ljudskosti i međusobnog poštovanja.

Cvitanušićev pohod na Mount Everest počeo je 31. marta, kad je krenuo sa sarajevskog aerodroma prema Nepalu. Na Mount Everest popeo se u srijedu 17. maja, u ranim jutarnjim satima. Kratko vrijeme je ostao na toj visini, da ne bi došlo do smrzavanja, potom je uslijedio silazak – gdje se dešavaju nesreće. Strmo je i zahtjevno, na nekim mjestima tehnički zahtjevno. Sam uspon je trajao 14 sati, a silazak je trajao devet sati.

Od prikupljenog materijala nastalog u raznim fazama tog pohoda, Tomislav Cvitanušić namjerava na jesen snimiti film.

Izvor: Fena

Prethodni članakFestival za ekologiju i mir “Djeca su čuvari planete i svijeta” i ove godine u Zenici
Naredni članakDan logoraša općine Ilijaš: Preko 150 logoraša na zvjerski način mučeno i ubijeno