Obilježena godišnjica od masakra na pijaci na Markalama u Sarajevu
Brojni građani i zvaničnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine, rodbina i prijatelji, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe prisjetili su se Sarajlija koji su ubijeni na današnji dan 1995. godine, u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod ulaza u Gradsku tržnicu.
Okupili su se i prisjetili drugog masakra na pijaci “Markale”, u kojem je ubijeno 43 Sarajlija, dok ih je 84 lakše i teže ranjeno. Danas je položeno cvijeće i pročitana imena smrtno stradalih Sarajlija.
Među 84 ranjene osobe tog dana 1995. godine bila je i Amerisa Ahmetović.
“Ja i danas živim te Markale jer sam tu na ovom mjestu prije 27 godina sa svojih 16 godina izgubila nogu. To je ogroman gubitak za čovjeka”, rekla je Ahmetović.
Istakla je da se sjeća svih scena koje je doživjela tog dana.
“Bila sam na samom izlazu iz tržnice. Sjećam se da je bilo jako puno ljudi ispred, i onda granata. U tom momentu sam samo pokušala da shvatim šta se desilo i shvatila sam da je to bila granata i vidjela da moram tražiti pomoć. Ta solidarnost naših ljudi je bila ogromna. Ljudi su istog momenta trčali da pomognu onima koji su davali ikakve znakove života. Ja sam digla ruku i ljudi su stigli, ubacivali su nas u auta i ja sam prebačena do Kliničkog centra. To je bilo najduže putovanje u mom životu”, kazala je Ahmetović.
Šefika Skorupan, prisjetila se također dešavanja tog kobnog dana, kada su u tadašnju Vojnu bolnicu dovezene žrtve.
“Onaj dan kad je granata pala na Markalama ja sam trebala biti prebačena za Italiju na operaciju kičme. Nismo mogli otići jer je toliko ranjenih stizalo u bolnicu gdje smo gledali kroz prozor kako dovlače ljude bez ruku, bez nogu u autima, djevojku sam vidjela bez glave, samo trup, to nikada ne mogu zaboraviti. To čovjek ne može zamisliti šta su oni nama uradili”, kazala je Skorupan.
Cvijeće na spomen obilježje položio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić i drugi zvaničnici.
Od minobacačke granate kalibra 120 mm,ispaljene 28. augusta 1995. godine sa položaja snaga pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) ubijeno je 43 civila na sarajevskoj pijaci Markale, od čega troje djece, dok ih je lakše i teže ranjeno 84.
U masakru koji se dogodio na sjevernom ulazu u sarajevsku Gradsku tržnicu 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Na “Markale” je 5. februara 1994. godine također pala granata sa položaja Vojske RS oko tada opkoljenog Sarajeva i usmrtila 68, a ranila 144 osobe.
Na Markalama je godinu dana ranije, 5. februara 1994. godine također počinjen masakr kada je, u padu granate ispaljene sa položaja VRS na prepunu gradsku pijacu, ubijeno 68 građana Sarajeva, a njih 144 ranjeno.
Za ratne zločine nad stanovnicima Sarajeva, uključujući i dva masakra na Markalama, Međunarodni sud u Haagu osudio je visoke oficire Vojske Republike Srpske – Stanislava Galića na doživotni zatvor, a Dragomira Miloševića na 29 godina.
Za terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva, između ostalog, na doživotnu kaznu zatvora pred Haškim tribunalom osuđen je i Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), dok je presudom za iste zločine doživotno presuđen i Ratko Mladić, bivši komandant VRS.
Izvor: Agencija Anadolija
