Edhem Mulabdić, bošnjački i bosanskohercegovački književnik, predstavnik prosvjetiteljskog realizma preporodnog doba bošnjačke književnosti; romansijer, pripovjedač, dramski pisac i kulturni djelatnik, rođen je 1862. godine u Maglaju, gdje je završio mekteb i ruždiju. Godine 1887. upisuje se na Učiteljsku školu u Sarajevu i završava je 1890. Nakon kratkotrajna učiteljevanja u Brčkom krajem 1891. godine postavljen je za nastavnika u tek otvorenoj muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi Darul-mualimin. Od 1899. do 1902. godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, a od 1902. do 1917. godine predaje na Šerijetskoj sudačkoj školi. Od 1911. do 1917. bio je nadzornik osnovnih škola, a od 1917. do 1922. godine je u Upravi Muslimanske osnovne i Više djevojačke škole. Od 1923. do 1929. je narodni poslanik na listi JMO. Penzionisan je 1929. godine.
Prvim književnim radovima javlja se u časopisu Bošnjak, da bi od 1892. do 1894. godine bio njegov odgovorni urednik. Uređivao je muslimanski kalendar Bajraktar (1894) i Mearif (1989/99), bio je sekretar sarajevske Kiraethane (Čitaonice). Sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem osnovao je muslimanski časopis Behar (1900) koji je uređivao do 1906. godine. Jedan je od osnivača Islamske dioničke štamparije (1905), odbornik društva “Gajret” (1903), prethodnice i preteče današnjeg BZK “Preporod”, i jedan od prvih urednika lista Gajret (1907).
Sudjelovao je i u osnivanju muslimanskog kulturnog društva “Narodna uzdanica” (1923), uređivao je istoimeni kalendar i pokrenuo časopis Novi Behar (1927). Bio je jedan od urednika lista Pravda, glasila JMO, a pet godina je uređivao i istoimeni kalendar.
Autor je sljedećih naslova: Rukovijet šale (1893), Zeleno busenje (1898), Na obali Bosne, s. a., Crtice (1907), Nova vremena (1914), Izabrane pripovijesti (1944), Svak na posao (1934) i dr.
Umro je u Sarajevu, 29. januara 1954. godine.
Izvor: Biserje.ba
