Hamza Ridžal i Edib Kadić autori su jedinstvenog putopisa „Put svile“, nevjerovatne avanture koje su doživjeli na svom putovanju. U organizaciji SŠC „Nedžad Ibrišimović“ Ilijaš i JU KSC i Radio Ilijaš, u prepunoj kino sali u Ilijašu, predstavljeno je ovo unikatno djelo, za koje prof. Ridžal naglašava da sadrži prizore i fotografije koji su bili skriveni za „evropske oči“.
„Put svile je u davna vremena bio važan ljudima što je predstavljao prvi pokušaj globalizacije svijeta. Put svile je jedna arterija kojom su kolala trgovačka dobra. To je bila jedna vrsta platforme na kojoj su se po prvi put u historiji svijeta susreli daleki istok i daleki zapad. Nama danas je važan zbog činjenice da su putevima svile kolale ideje, religije, filozofije života, forme arhitekture, muzike, književnosti. Meni je taj put svile u jednom trenutku postao veoma zanimljiv kada sam se počeo baviti geografijom ideja i koliko mi u Bosni i Hercegovini dugujemo gradovima na putu svile i kolosalijalnim umovima koji su u njima živjeli“, kazao je prof. Ridžal.
U bosanskohercegovačkom ukupnom knjiškom naslijeđu nije zabilježen niti jedan pokušaj bar površnog opisa Puta svile i načina na koji je oblikovao naš identitet i naše ukupno tradicijsko naslijeđe.
To je bio jedan od razloga zbog čega su Ridžal i Karić odlučili proputovati znatan dio ove prastare trgovačke mreže i doći u velike intelektualne i duhovne centre u Srednjoj Aziji kako bi napravili prvu putopisnu knjigu sa fokusom na Put svile.
„Moj kolega Edib Kadić i ja smo prvi put 2021. godine autom krenuli iz BiH ka Centralnoj Aziji. Željeli smo doći do velikih gradova kakvi su Taškent, Buhara, Semerkand, Tirmiz, ali naravno i u gradove na području Republike Turske, Gruzije itd. Željeli smo ustvari vidjeti koliki je to put koji treba danas u 21. stoljeću prevaliti. U vremenu kada putovanje nikada nije bilo lakše. Mi smo putovali autom, tamo se može i brže doći avionom, ali kada vidite koliko vam treba energije, truda, odricanja i volje da biste došli u jedan Taškent koji je 6,5 hiljada kilometara daleko od Sarajeva, nekom najkraćom kontinentalnom cestom, zapitate se kako je moguće bilo da do nas dođe bilo šta iz tih stepskih svjetova. A došlo je mnogo toga.
Na primjer, kada uzmete čitati u vjerskom smislu, Hasana Kjafiju Prušćaka, Ilhamiju, sve preko Ustava Islamske zajednice vidjet ćete da su se Bošnjaci oduvijek samodefinirali kao pripadnici Hanefijske pravne i Maturidijske teološke tradicije. Otamo su nam došli burek i mantije, prekrasna skala orijentalno-islamske muzike koja će skoro u cijelosti oplemeniti melodiju naših sevdalinki. To su ustvari bile neke tačke za kojima smo mi tragali na našem putovanju. Ove godine sam išao, prateći jugozapadne ceste puteva svile, kroz arapski svijet, tražeći vakufe naših ljudi, potomke Bošnjaka koji su krajem 19. stoljeća emigrirali iz BiH na područje uglavnom Palestine, a kasnije su se raselili duž arapskog svijeta“, naglasio je Ridžal.
Sve što smo dobili putem svile, Ridžal smatra da čuvamo veoma dobro. Naglašava da smo nekada previše samokritični.
„I to je dobro. Prepoznajemo prostor u kojem možemo napredovati i nešto bolje učiniti. I naravno treba tome težiti. Ali treba biti oprezan da nas pretjerana samokritika ne odvede u neku vrstu defetizma. Ili u osjećanje koje je, čini mi, da je to plan nekih većih medijskih centara, konstantno na naša mršava pleća, stavlja teret niže vrijednosti. Ne! Bošnjaci trebaju biti ponosni na svoju kulturu. Korijeni naše kulture su veoma duboki“, naglasio je Ridžal.
Mi ćemo recimo u Uzbekistanu sa mahalske džamije slušati ezan koji neodoljivo podsjeća na sevdalinku u mekamu koji je nama došao putem svile. Tamo ćemo jesti mantije, jedino jelo koje smo uspjeli prepoznati. Imamo toliko toga čime se možemo i trebamo ponositi. Suština svega ovoga čime se bavim nije samo da se proputuje. To je naravno lijepo, ali taj put donosi jednu vrstu znanja koje se na drugačiji način ne može steći. Ovo je prilika da se naši ljudi podsjete na bogatstvo vlastitosti. Ta naša vlastitost je stoljećima sistematski marginalizirana. Mi moramo nanovo reotkrivati sebe. Stekao sam krupne spoznaje. Jedna od dragocjenijih spoznaja je i pitanje vode, u čemu hvala Bogu, mi u Bosni i Hercegovini ne moramo misliti, ali kada putujete pustinjom vidite koliko je to zapravo esencijalno pitanje“ naveo je, između ostalih zanimljivosti, autor knjige „Put svile“.
Knjiga se može nabaviti putem izdavačke kuće „Dobra knjiga“ ili preko fb stranice „Put svile“.
