Danas je 8.mart Međunarodni dan žena. Dan žena kada su ulice prepune cvijeća, omiljeni parfemi na sniženju i dan kada muškarci svih uzrasta i dobi nose cvijeće i poklone za svoje majke, supruge, kćerke, djevojke, radne kolegice. Međutim, zašto se slavi ovaj dan i po čemu je on bitan? Ideja da se obilježava Međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20.stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova.
Naime, žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. godine u New Yorku. Tekstilne radnice su protestovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Protesti na 8. mart su se događali i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeči kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Žene u BiH i drugim republikama bivše SFRJ, dobile su pravo glasa 1945. godine.
Također, ovo je prilika da se predstave mlade, uspješne, hrabre i taletovane žene. Sa nama danas u studiju gostovala je baš takva Amra Pušina studentica pete godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koja je četiri godine uzastopno dobitnica priznanja “Ponos Dekana” za prvu, drugu, treću i četvrtu godinu studija, koja se dodjeljuje studentu sa ostvarenim najvišim prosjekom za jednu akademsku godinu. Sa njom smo razgovarali šta za nju predstavlja 8.mart, uspjesima, predrasudama i diskriminaciji žena u društvu, ali i o zaposlenju.
Ilijašanka Amra Pušina ističe da je prije skoro pet godina bila gost Radio Ilijaša, te tada govorila o svojim planovima za budućnost, ciljevima, željama i da sada gledajući je jako sretna što su se planovi i snovi ostvarili.Poručuje da je 8.mart praznik ekonomskog, političkog i društvenog dostigunća žena.
„Nekako su mišljenja podijeljena kad je riječ o proslavi 8.marta. Dok se jedni raduju, neki to gledaju kao neki relikt komunističkog društva. Ja osobno mislim da su te proslave 8.marta ponekad degutantne u smisli da se trebamo radovati, trebamo obilježavati, ali ne smijemo zaboraviti čega se mi to sjećamo.Sjećamo se kako je policija rastjerivala demonstrantice, sjećamo se stradanja žena i borba žene za ostvarivanje svojih prava bila je vrlo teška i taj put je bio naporan i trnovit. I dalje postoji rodna neravnopravnost u savremenom društvu i moramo raditi na tome, još uvijek se treba boriti na podizanju svijesti“ kazala je Pušina.
Pušina je studentica pete godine medicine, iza sebe ima brojna priznanja za ostvarene sjajne rezutate. Poručuje da je tajna njenog uspjeha jer radi ono što voli, jer kad čovjek voli ono što radi lakše se nosi sa preprekama i barijerama na tom putu.
„Ja sam neko ko zaista voli ljude, koji su postigli nešto, ostvarili ali nisu dozvolili da bilo kakva nagrada, uspjeh promjeni ih u bilo kojem smisli te riječi. Kao što kaže jedan dio Dinine pjesme „ali samo ostao ona ista osoba“moj rahmetli otac je znao reći „Samo budite normalni ljudi koračajte zemljom, čovjek ne smije da dozvoli da bilo kakav uspjeh mu pomuti razum“. Ja sam dobitnica priznanja „Ponos dekana“ koje se dodjeljuje najboljem studentu genercije. To je jedan vjetar u leđa, podsticaj da se nastavim boriti i truditi. Postoji jedna rečenica koju sam kazala prije pet godina, to je jedan citat na koji sam ja naišla u srednjoj školi i nekako se cijelo vrijem držim toga“Ako čovjek radi nešto i očekuje za to nagradu, onda mu se rad učini teškim. Ako čovjek radi nešto iz ljubavi prema radu onda on u samom radu vidi nagradu.“To je nekako bilo u mom slučaju. Također, vrlo je važno organizovati vrijeme. Vrijeme je resurs koje se ne može obnavljati i na nama je da odlučimo kako ćemo to vrijeme iskoristiti“ rekla je.
Želja da bude ljekar pojavila se još kad je bila djevojčica. Ističe da je sve počelo od stomatologije, jer vrlo rano počela posjećivati stomatologu.
„Bila je jedan divna doktorica, koja je znala kako pristupiti djetetu da ga oslobodi treme, straha od doktora. Ja sam nekako godinama dolazila na kontrole i meni se dopao taj bolnički ambijent. Neko sam ko voli pomagati drugima, i čini me sretnom kada vidim nasmijanu osobu i znam da sam ja na neki način doprinijela tome. Fascinirana sam čovjekom. Čovjek je najasavršenije biće. Na časovima biologije u srednjoj školi najviše sam se radovala lekcijama na kojima smo izučavali ljudski organizam, fiziološke procese i anatomiju ljudskog tijela. Ljudi danas pokušavaju napraviti neke strojeve, mašine evo napravili su robote koji priča i plače, ali nikad nisu uspjeli da naprave stroj koji je tako savršen kakav je čovjek. Čovjek je složen,a istovremeno tako slabašan i dovoljno je da se samo jedan parametar u čovjeku promijeni i to izazove čitavu kaskadu događaja. To je meni fascinantno, svaki dan se u medicini susrećem sa nekim novim stvarima koje me iznova oduševljavaju“ rekla je Pušina.
Ističe da kad je upisivala fakultet, jedan je profesor u svom obraćanju kazao da je sretan što vidi više kolegica u amfiteatru, jer su ranije medicnu studirali muškarci.
„Postoji to neko ubjeđenje da je lakše ljekaru. Jedna moja poznanica koja me srela prije desetak dana kaže ti si Amra tako vitka, krhka ne mogu tebe nikako zamisliti da radiš reanimaciju. To su sve te neke predrasude, mislim da u društvu u kojem živimo iako su se stvari promijenile dosta sa nekim poređenjima od prije, da je još uvijek prisutna ta rodna neravnopravnost. Moramo još uvijek raditi na tome, truditi se da podižemo svijest“ poručila je.
Napominje da se i danas prednost daje muškarcima, posebno što se tiče posla.
„Nerijetko čujem žalbe žena, da čim pomenu da planiraju porodicu, ili su trudne dobijaju otkaz. Bila je tako neka ispovijest gospođe prije nekoliko dana koja je kazala kako je pokušavala da pronađe posao i tako krenula sa bebom u kolicima, stajala od jedne do druge radnje pitala da li može dobiti posao, a poslodavci čim vide dijete u kolicima kažu nema ništa od toga. To je jedan ogroman problem sa kojim se suočavaju žene u našem društvu. Žene su nježnija bića, ali bez obzira nevjerovatne šta sve mogu izdržati. Ja to nekako posmatram sa medicinskog aspekta, koliko je teško majci nositi dijete, sam taj čin donošenja djeteta na svijet i sve ono sa čim se suočava poslije – odgojiti dijete je jedna velika misija i to nije nimalo jednostavno. Majka zapostavi sebe ukoliko želi da to dijete izvede na pravi put, da mu bude podrška u punom smislu te riječi“ kazala je.
Za kraj razgovora Pušina je uputila svim žena poruku: Radujte se, obilježavajte ovaj dan, ali ne zaboravite čega se mi to sjećamo i šta mi to obilježavamo. Trudimo se da podižemo svijest o značaju rodne ravnopravnosti, žene bi trebale da budu ravnopravne muškarcima u svakoj sferi, nažalost to nije tako u ovom društvu iako su stvari bolje nego u prošlosti, još uvijek ima primjera te rodne nejednakosti i trebamo se boriti protiv toga!“
Svim žena sretan 8.mart želi ekipa Radio Ilijaša.
