ILIJAŠVIJESTI

Intervju sa Senadom ef. Šehićem : Hidžra je vječna inspiracija muslimanima da ne trpe zlo i streme ka napretku

Iako u našoj ljudskoj percepciji svi dani su naizgled isti, jer počinju sa izlaskom a  završavaju sa zalaskom sunca, ipak neki dani su vrijedniji, kao što su i neke noći blagoslovljenije. Iza nas su najodabraniji dani u godini, iza nas su dani kurbana i hadža, a mi se nalazimo se na početku nove Hidžretske godine.

Njihov značaj je u našem nastojanju da proučavajući ove događaje snadbijemo svoj duh, svoj karakter najraznovrsnijim duhovnim, moralnim lekcijama.

O značaju hidžre razgovarali smo sa pomoćnim imamom džemata Novi Ilijaš Senadom ef. Šehićem

Šta  Hidžra predstavlja za prve muslimane, a šta bi hidžra značila nama danas?

SENAD: Ovih dana se mnogo spominje Hidžretska godina, spominju se mnoge značajke vezane za Hidžru, spominju se duhovne poruke Hidžre koje već stoljećima inspirišu i oblikuju duh i um muslimana. I jako mi je drago da veliki broj Bošnjaka razmijenjuje čestitke i uz te čestitke i lijepe riječi i dove. To je pokazatelj da polahko stičemo svijest o važnim događajima iz historije islama.  Ali u tome se ne smijemo zadovoljiti formom, nije dovoljno znati da se hidžra dogodila 622. godine.

Mnogo važnije je znati da hidžra  nije samo tek preseljenje, nego smišljeno, planski, organizovano i od Boga naređen put, koji se za Poslanika s.a.s.w.s i njegove ashabe završio preseljenjem iz Mekke u Jesrib, u kojem su našli ambijent slobode, sigurnosti, pogodan za slobodno ispovjedanje vjere i promicanje vrijednosti na kojima se zasniva islamsko učenje kao što su pravda, dobročinstvo, sloboda a sve te vrijednosti su falile u Mekki. Poslanik nije napustio Mekku zato što su Mekkelije bili nevjernici, (Kabu su sagradili mušrici – Poslanik je nije srušio, Poslanikov vodič na putu hidžre bio je idolopoklonik ali jako povjerljiv čovjek). Muslimani su napustili Mekkku zbog toga što su njeni stanovnici bili zalimi, zato što su činili nepravdu, što su ugnjetvali slabe. Muslimani su brutalno ponižavani, obespravljeni, i na kraju bojkotovani, izolovani iz  svih društvenih procesa. Mekka nije bila ambijent gdje se poruka islama mogla slobodno pronositi i promovirati.

Za nas koji imamo ambijent slobode u kojem nam niko ne zabranjuje ezan, namaz, hidžab, u kojem niko neće biti mučen kao Jasir, Ammar, Billal zbog šehadeta. Za našu generaciju muslimana hidžra je putovanje, izlazak iz mjesta boravka, izlazak iz skučenih okvira u kojima često živimo svoje živote, oslobađanje od predrasuda, putovanje  na kojem treba da steknemo znanja, iskustva, spoznaje s kojim ćemo popravljati stanje u svojim porodicama, zajednicama, putovanje na kojem treba da steknemo istinske prijatelje, da preispitamo sebe. Allah na mnogo mjesta u Kur'anu kaže putujte po zemlji i vidite kako su zavšili griješnici, lašci, kao da nam Allah govori da svrha našeg putovanja bude da uočavamo negativne pojave. S druge strane Allah dž.š nam kaže u suri Ankebut kaže: Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I,  Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;

Svrha putovanja nije isključivo shvatanje prijetnje propašću kao što su „propali“oni raniji, već je poanta u kreiranju novog potencijala i nove energije kultiviranja svijeta, ispunjavajući ulogu halife na Zemlji. Putovanjem.  

Dakle hidžru doživljavam kao putovanje, studiranje, boravak van svog mjesta, gdje uočavamo ono što je negativno i gdje pravimo plan kako svoje društvo zaštiti od tih negativnih stvari. Isto tako gdje uočavamo pozitivne stvari bez obzira o čemu se radilo, koje prenosimo, koje afirmiramo u svom društvu, odnosno da sebe na tim putovanjima oplemenimo nekim lijepim običajima, navikama i da sebe zaštitimo od nekih loših navika.

Šta je to što je prethodilo Hidžri

Od prvih riječi Iqre koje su odjeknule pećinom Hira, do riječi La tahzen inneallahe me ana, koje je šaptajući izgovorio Muhammed a.s svome drugu u Pećini Hira prošlo je 13 godina. U tih 13 godina prolivena je šehidska krv Summeje majke Jasirove, prolivena je krv i znoj Bilala Habešije na užarenom pustinjskom pijesku, na Poslanika je istresen drob, muslimani prolaze kroz glad, torture, mučenje, progon. I onda muslimani dobijaju naredbu da se isele. Dok su muslimani osjećali na svojoj koži kako život može biti težak i okrutan, Božiji Poslanik je posebno iskušan, umiru mu dvije posebno drage osobe, dva velika oslonca u životu. I uprkos tom iskušenju, bolu zbog gubitka, Božiji poslanik ne zapostavlja misiju, pravi plan o iseljenju, analizira, razgovara, održava sastanke na akabi. Iz ovakvog poslanikovog odnosa, vidimo koliko je nužno imati jasnu viziju, plan i na njoj predano raditi.

Koje su ličnosti koje je vrijedno spomenuti, koje su doprinijeli da hidžra uspije?

SENAD: Zaista je hidžra putovanje u kojem se na najbolji način ogledala iskrenost pojedinca, test za muslimane koliko su spremni žrtvovati na putu islama, koliko su spremni žrtvovati na putu Poslanika s.a.w.s. I zaista mnogi su žrtvovali sve, ostavili su svoje  kuće, imetak, neki čak i porodicu, da bi bili sa Poslanikom. Moram spomenuti neka imena koja bi nam trebala biti inspiracija:  mladića Musab ibn Umejra kojeg je poslanik poslao kao misionara u Medinu, koji je za kratko vrijeme učinio da u Medini nije bilo ni jedne kuće a da neko iz nje nije prihvatio Islam.

Alija, amidžića koji je ostao u poslanikovoj postelji i na taj način se izložio velikoj opasnosti da bude ubijen, s obzirom da su Mekkelije bile odlučile da ubiju poslanika.  Esma kćerka Ebu Bekra koja kao djevojčica donosi hranu i informacije svom ocu Ebu Bekru i Poslaniku a.s. Omera koji je imao hrabrost, odlučnost da hidžru učini javno. Zaista mnogo je ličnosti, detalja i kojima možemo pridati pažnju u kontekstu govora o hidžri.

Zanimljivo je da neke stvari po prirodi stvari historija ne bi pamtila da nisu imale veze sa hidžrom, pećina Sevr bi ostala nepoznata kao i mnoge druge pećine, ime deve na kojoj je poslanik učinio Hidžru ne bi se pamtilo, Ebu Bekrove suze, paukova mreža,  ime pastira Amir b. Fuhejr  koji je zametao trag sigurno se ne bi pamtilo. U pitanju je jedna suza i to ne obična, bila je to hidžretska suza, suza puna imana, vjere, dobrote i žrtve. Suza o kojoj se mogu napisati knjige. Suza vrijednija od zlata.

Tu suzu osjetio je Poslanik, s.a.v.s, na svom mubarek licu, ona ga je probudila, ona je spasila život njegovom prijatelju. U pitanju je suza hazreti Ebu Bekra, r.a. O čemu se radi?

Naime, kada su Ebu Bekr i Allahov Poslanik, a.s., došli do pećine Es-Sevr, Poslanik htjede ući u nju ali mu Ebu Bekr, r.a., reče: „Ne, Allahov Poslaniče! Želim se uvjeriti da u pećini nema ničega što bi ti moglo nauditi!“ Zatim uđe u pećinu i poče je pregledati dok se u potpunosti ne uvjeri da je bezbjedna. Zatim, od svoje odjeće poče kidati komade i njima zatvarati rupe. Nakon svega toga, pozva Allahovog Poslanika, a.s., da uđe. Allahov Poslanik, a.s., ga upita za razlog iscijepljene odjeće, pa mu Ebu Bekr reče: „Allahov Poslaniče, bojao sam se da bi ti nešto moglo nauditi iz ovih pukotina!“

Allahov Poslanik, a.s., zaspa, spustivši glavu na Ebu Bekrovo krilo. Tada Ebu Bekr ugleda još jednu pukotinu koju pokri nožnim prstima, bojeći se da iz nje nešto ne povrijedi Allahovog Poslanika, a.s. U unutrašnjosti pukotine se nalazio škorpion, koji ujede Ebu Bekra, ali se on nimalo ne pomjeri, ne želeći da probudi Allahovog Poslanika, a.s. Od žestokog bola, počeše mu same suze teći niz lice. U tom se probudi Allahov Poslanik, a.s., i upita ga o razlogu plača. Te mu Ebu Bekr, r.a., reče: „Allahov Poslaniče, za tebe bih žrtvovao i oca i majku! Ugrizao me je škorpion!“ Poslanik, a.s., potra rukom ranu Ebu Bekra i Allahovom dozvolom, on bi izliječen.“

Zbog toga je Omer, r.a., rekao: „Jedan noć u životu Ebu Bekra – misleći na noć Hidžre – bolja je od svih noći u kojima su zanoćili Omerovi potomci! Kamo sreće da sam bio samo dlaka na prsima Ebu Bekra.

Svi ovi detalji ukazuju na činjenicu da je svaka pojedinost vezana za hidžru, nekada i sa jednim mističnim, suptilnim nabojem interpetirana i danas kada se gotovo nakon hiljadu i po godina govori o hidžri.

Koje su poruke hidžre važne za naše odnose i društvo danas?

SENAD: Hidžra nosi mnoge poruke, od taktičko organizacijskih, strategijskih, psiholoških, socioloških do onih duhovnih koje su nama najbitnije i na koje ćemo obratiti pažnju

1. Biti spreman na veliku žrtve radi očuvanja vjere. Neka nam ashabi budu inspiracija, koji su življeli za vjeru, koji su na putu islama ostavljali sve što su imali.

2. Žrtvovati se za opće dobro. Alija se žrtvovao za Poslanika, Ebu Bekr je više volio da njega škorpija ujede nego Poslanika. Tada su se ljudi utrkivali ko će više žrtve podnijeti, a danas postavljamo pitanje mogu li se neki procesi u društvu, u džematu odvijati bez nas, jer mi ne želimo da se s nekim zamjerimo, da narušimo svoj komoditet i slično.

3. Vjernici su jedni drugima braća: princip bratimljenja i istinskog zbližavanja nam fali, brige za drugog, ovoga nam fali u životu, ne dodiruje nas što nam komšija spava gladan, što neko muslimasnko dijete nema stipedniju. Moramo napokon shvatiti da smo kao jedno tijelo, kao jedan organizam.

4. Prvo što je poslanik izgradio u Medini bila je džamija. Vezati svoje srce za džamiju i učiniti centrom naših aktivnosti, djelovanja i našeg društvenog života. U džamiji praviti ambijent za moralni odgoj i duhovnu izgradnju naše djece i omladine.

5. Poštovati red. Jedno od najznačajnih tekovina hidžre jeste medinski ustav, koji je poslanik sastavio kao kodeks načela, zakona, i vrijednosti koje treba da vladaju u jednoj zajednici. Lijepo je znati da je islam vjera reda, vjera koja se zalaže za vladavinu prava.

Poruka za kraj

Mnogi hidžru poslanika i ashaba poistovjećuju sa svojim odlaskom iz naše lijepe zemlje. Kada analiziramo sve ove principe možemo zaključiti da nama nije potrebno preseljenje u novu državu, s obzirom da su šehidi svoje živote žrtvovali da bi mi uživali slobodu i svoju vjeru slobodno ispovjedali. Nama je potrebno samo da principe, poruke, lekcije hidžre živimo u svom društvu, i da će rezultati, progres i promjene neminovno doći. Ne možemo pod izgovorom nepravde, nefunkcionalnosti društva tražiti razloge za hidžru, naša je hidžra je da se uhvatimo u koštac sa problemima.

Senad ef. Šehić uputio je svim muslimanima u općini Ilijaš, Bosni i Hercegovini ali i u svijetu čestitku povodom Nove 1442. hidžretske godine.

Povezane objave

Back to top button