Maj u Bratuncu iznova otvara bolne rane i sjećanje na strahote počinjene nad Bošnjacima u godinama agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dok se nedužnima prelamaju krvave slike pred očima, u ovom gradiću se vrše pripreme za kolektivnu dženazu u okviru koje će biti ukopano šest bošnjačkih žrtava.
U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu u ponedjeljak će biti obavljena kolektivna dženaza za šest bošnjačkih žrtava rata, koje su na najsvirepije načine pogubljene 1992. godine.
Ispred Komemorativnog centra u Tuzli danas je u prisustvu porodica, prijatelja, građana i predstavnika institucija upriličen ispraćaj posmrtnih ostataka pet civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti, a šesta žrtva Hanija Čivić bit će pridružena dženazi dan kasnije.
Najmlađa među ubijenima je šestomjesečna beba Almera Paraganlija, koja je zajedno s majkom Zinetom Paraganlija ubijena u maju 1992. godine. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na lokalitetu Joševa u oktobru 2021. godine.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac Elvir Hodžić kaže da se 19. kolektivnom dženazom i ukopom posmrtnih ostataka žrtava otkriva svojevrsna epopeja tragedije porodice Paraganlija.
“Mi smo 2023. godine ukopali tri generacije porodice Paraganlija, odnosno nenu, majku i kćerku, a brat i sestra koji su ostali živi su kazali da su u kući ostali strina Zineta, koja je 1958. godište i amidžišna Almera koja je imala šest mjeseci u vrijeme ubistva. Sada imamo priliku da ukopamo i njih”, kazao je Hodžić.
Elvir Hodžić (Foto: A. K./Klix.ba)
Inače, u porodici Paraganlija živi su ostali brat i sestra Samra i Amir. Spasili su je bh. vojnici, dok je brat izašao iz logora. Kroz njihovu životnu priču su vidljive i razmjere monstruoznosti zločinaca.
Trećeg dana maja u Bratuncu je počelo obilježavanje još jedne godišnjice zločina. To se odvija simbolično jer je, kako kaže predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bratunac Admir Velić, cijeli mjesec maj 1992. bio rezerviran za ubijanje toga gradića i Bošnjaka koji su živjeli u njemu i njegovoj okolini.
“U posljednje dvije-tri godine je primjetno da se paralelno s našim sjećanjem na ubijene Bošnjake, stradanja i ubistva, pojavljuju paralelni događaji koji na neki način pokušavaju izazivati određeni revolt. Oni su zabavnog karaktera, a da li je to samo nesmotrena aktivnost ili provokacija, procjenjivat ćemo ako se bude dešavalo i ove godine”, naveo je Velić, koji je i predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje programa “Sjećanje na zločin nad Bošnjacima Bratunca 1992-1995.”.
Admir Velić (Foto: A. K./Klix.ba)
Shodno načinima odvijanja ratnih zločina, Bratunac predstavlja specifičnu sredinu. Hodžić ističe da su se 1992. zločinci “učili ili obnavljali gradivo” za 1995. godinu.
“Ono ljudi što je uspjelo preživjeti Bratunac, otišlo je u Srebrenicu gdje su doživjeli istu sudbinu. Dakle, imamo porodice koje su uspjele preživjeti 1992. godinu, ali nisu tri godine kasnije. S predstojećom dženazom u Memorijalnom centru Veljaci će biti ukopano 320 žrtava, ranije je okvirno 60 osoba ukopano u Memorijalnom centru Potočari, a uz to izvan svega toga imamo blizu 400 ljudi koji su ukopani u porodičnim mezarjima”, dodao je Hodžić.
Prema dostupnim informacijama, tokom agresije na BiH ubijeno je 3.338 Bošnjaka Bratunca, što je 16,5 posto od ukupne populacije toga naroda u spomenutom gradiću.
“Mi danas tragamo otprilike za 400 osoba. Određeni dijelovi su pronađeni, ali nisu identificirani zbog nedovoljno krvi. Također, imamo određeni broj onih od kojih je pronađena samo jedna kost, a porodica nije saglasna sa ukopom”, istaknuo je Hodžić.
Detalj tokom konferencije za medije (Foto: A. K./Klix.ba)
Najmlađa bratunačka žrtva je Emir Suljić, koji je u majčinom naručju ubijen sa svega dva dana starosti.
“Ako pogledate sliku Zakire Begić, trudnice koju smo u vreći pronašli u masovnoj grobnici u Suhoj, dolazimo do činjenice da su oni ubijali i nerođenu djecu”, nadovezao se Hodžić.
Bratunački zločini su oni uglavnom bez kazne jer počinitelji nisu iza rešetaka. Porodice posebno žalosti ta činjenica da i oni koji su presuđeni su dobili prilično niske kazne.
“Zaboravlja se činjenica da Bratunac nije pao te arhiva, odnosno dokumentacija postoji. Te 1992. Policijska stanica je funkcionirala, kao i Dom zdravlja. Tačno se zna ko je 9. maja bio komandir Policijske stanice te ko je bio na dužnosti. Porodicama nije jasno zašto se odgovorni ne procesuiraju”, naglašava Velić.
Nadovezujući se Hodžić posebno ukazuje na neadekvatan rad Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini.
“Svjedoci postoje, ali oni od njih ne uzimaju činjenice, samo kažu da im ne treba više svjedoka te čovjek koji je odgovoran za ubistva adekvatno ne odgovara, odnosno ne dobija primjerenu kaznu”, ukazuje Hodžić.
Tokom ovogodišnjeg maja preživjele žrtve i ostali građani će obići dva logora od njih desetak koliko ih je postojalo u Bratuncu, zatim jednu lomaču, kao i lokalitete nekadašnjih masovnih grobnica.
