Prošle su 33 godine od stradanja mjesnog bošnjačkog stanovništva Gornje Bioče koje je početkom 1992. godine srpski agresor zarobio i zatvorio u prostorije osnovne škole, nakon čega je odvojio žene i djecu od muškaraca te ih odvodio u logore, kao što su željeznička stanica u Podlugovima i Planjina kuća u Semizovcu. Godišnjica stradanja Bošnjaka Gornje Bioče obilježena je u 10 sati na centralnom spomen obilježju gdje su prisutne delegacije položile cvijeće i proučile Fatihu.
Početkom 1992. godine agresorska vojska zarobila je i zatvorila stanovnike Bioče u prostorije osnovne škole i potom ih odvela u logore gdje su mnogi mučki ubijeni. Bioča je dala 47 šehida, a prije agresije u ovom mjestu bila su 52 bošnjačka domaćinstva. Najveći zločin počinjen je na brdu Žerovanj, gdje su mučeno i likvidirano 16 Biočana, dok su ostali poginuli u živim štitovima koje je koristila agresorska vojska.
Predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja stradanja stanovnika Bioče je Emir Handžić, dijete šehida Bioče, koji je 92. godine imao osam mjeseci, a pet godina kada su tijelo njegovog oca pronašli u masovnoj grobnici Žerovanj i kada mu je klanjana dženaza.
–Ovi ljudi su među prvima ubijeni, ne samo na području Ilijaša, nego i u Kantonu Sarajevo. Kada se u mnogim mjestima nije znalo da će biti rat, ovdje su ljudi izgubili živote. Ne postoji tortura koju možete zamisliti a da je ljudi Bioče u maju 1992. godine nisu doživjeli od logora, zarobljavanja, izglednjivanja, ranjavanja, mučenja. Svake godine je teže naći nekoga od živih sagovornika koji imaju snage da podijele svoju priču jer su rane prebolne. Ja sam šehidsko dijete, od osam mjeseci i sada kada imam 33 godine. Cijeli život sam se borio da se uspomena na mog oca i druge šehide sačuva. Mi djeca šehida nismo imali podršku i oslonac u liku oca, ali su naše majke dale i više nego što su mogle kako bi djeca ostala na pravom putu i izrasla u uspješne ljude, pa danas među tom djecom ima i doktora i inžinjera i sportista. Društvo dovoljno ne poštuje nas, pa dok se mi sjećamo zločina nekoliko kilometara odavde organizuju neki slavlje i koridu, to je veliko nepoštovanje prema poginulim, za mene je ovaj događaj najvažniji i ne zanima me ništa drugo, kazao je Emir.
U ime djece šehida obratio se i Vedad Borčak.
–Bilo je teško, moj otac je poginuo kada je moja majka bila trudna sa mnom. Borili smo se kroz život, bilo je teško, ali i s ponosom čuvajući uspomenu na mog rahmetli babu. Nismo više sami, sada imam suprugu i kćerku. Moj najveći cilj i razlog obraćanja je moja kćerka jer želim da joj pričam da su ljudi koji su izgubili živote heroje, a i vas želim zamoliti da ne zaboravljamo zločin koji se desio, jer ako zaboravimo, zločin će se ponoviti u težem i brutalnijem obliku, kazao je, između ostalog, Vedad.
Općina Ilijaš i Općinsko vijeće svake godine pruže podršku obilježavanju godišnjice zločina u Gornjoj Bioči. Obavezu da se šehida sjećamo sa ponosom i da ne zaboravimo njihovu hrabrost naglasio je i predsjedavajući Općinskog vijeća Ilijaš doktor Anel Bumbulović.
– Svjedoci smo iz godine u godinu da su mjesec maj, juni, početak jula dani u kojima su počinjeni strašni zločini u kojima su stradali naše komšije, prijatelji, rodbina. Simbolika tih zločina počinje u Bioči gdje su vaši najmiliji zarobljeni i svirepo ubijani na kućnim pragovima. Zatim se to zlo nastavilo u kadarićimo, Lješevu, Luci, to je bilo na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu i realizacija sistemskog plana etničkog čišćenja da nestane muslimansko stanovništvo. U tim zločinima stradale su porodice, sinovi, braća, veliki broj Ilijaša, to je jedna velika tuga. Mi smo ostali da svjedočima o vremenu zla i zločina, ali i drugom vremenu, vremenu herojstva, borbe za čast i dostojanstvo, borbe za državu i domovinu. Zahvaljujući velikom herojstvu i žrtvi naših sugrađana danas mi možemo da slobodno stojimo u Bioči, živimo u suverenoj i nezavisnoj državi za koju se iz dana u dan moramo i dalje boriti. Zbog toga, imamo dug i obavezu prema našim šehidima, da gradimo sebe da budemo bolji, da gradimo bolje društvo za građane, patriotizam i identitet. Neka ovi dani budu dani ponosa, dostojanstva za sve ono što smo napravili uprkos svim stradanjima koja su nas pogodila od 92. do 95. godine, 33 godine je dugo, ali tuga i bol ostaju, ali mora prevladati ponos i borba za bolji život generacija koje dolaze, poručio je Bumbulović.
Ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović ukazao je na razmjeru zločina na ovako malom prostoru, gdje gotovo da ne postoji kuća koja nije dala šehida. Podsjetio je na 11 genocida koje su Bošnjaci doživjeli u Bosni i Hercegovini, a da brojne prijeratne generacije nikada nisu čule o tome.
– Kultura sjećanja je važna za generacije koje dolaze. Stanovnici Bioče nisu položili niti dali živote, nego su svirepo ubijani na svom kućnom pragu, iako je genocid presuđen u Srebrenici i okolnim mjestima, on je počinjen i ovdje, jer ovdje ne postoji kuća gdje nekoga agresori nisu svirepo ubili. Ovi mjeseci su mjeseci tuge zbog žrtava i njihovih porodica, ali i radosti jer imamo svoju državu Bosnu i Hercegovinu, koje će biti uvijek, ponavljam mi se sjećamo heroja a oni nek se sjećaju ratnih zločinaca, poručio je ministar Osmanović.
Zastupnik u Skupštini KS Mahir Dević kazao je da je Bioča u maju 92. godine bila početak sistemskog, planskog etničkog čišćenja muslimana sa ovih područja općine Ilijaš, što se narednih dana i mjeseci nastavilo u Luci, Lješevu i Kadarićima.
-Nas Bošnjake u Bosni i Hercegovini neće spasiti nikakve rezolucije, nikakvi zakoni, odluke Generalne skupštine jer smo bili svjedoci da su i Srebrenica i Žepa i Goražde bili zaštićene zone, pa znamo šta se dešavalo. U Srebrenici su pronalazili šest kostiju u četiri različite grobnice. Kod nas ovdje su zatvarali u škole i ubijali na brdu Žerovanj, još tražimo veliki broj naših sugrađana. U Foči su, recimo, pozivali ljude da im daju plaću, pa ih zarobili i pobili. Želim da kažem da na određenom prostoru će ostati i opstati narod koji ima pojedince koji su budni, kao što su Muhamed i Emir Handžić, kao oni koji su ovdje realizirali 154 projekta. Ovo je ratni zločin koji je dokumentovan, ali Bošnjaci lako zaboravljaju pa nam se dešava paradoks da je na jednom mjestu tuga, a na drugom pjevaju pjevačice iz Beograda. Zato hvala organizatorima koji nas podsjećaju na šehide Bioče, na žrtve u Kadarićima, Bioči, Luci, Lješevu i cijeloj Bosni i Hercegovini, zato ostanimo budni, jer gdje smo imali budne i oprezne ljude devedesetih godina bili su manji zločini i manja stradanja.
Zahvalnice za podršku Organizacioni odbor dodijelio je nekadašnjem načelniku Općine Ilijaš Akifu Fazliću i ministru za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omeru Osmanoviću.
Nakon programa, tradicionalno je upriličena posjeta spomen-obilježju u naselju Selimovići, gdje je položeno cvijeće na spomen obilježje i proučena Fatiha šehidima. Nakon toga uslijedila je i posjeta spomen-obilježju na Trešnjicama.
Za zločine u Bioči niko nije kažnjen, procesuirani Srpko Pustivuk je oslobođen.
