“Marš mira 2020” neće sutra (8. jula 2020.) krenuti iz Nezuka. Polazak učesnika Marša mira će biti organizovan sa Crnog vrha u devet sati. Kamp u Liplju će biti formiran, tako da svi oni koji su ranije planirali da idu u Nezuk, preporučujemo da idu u kamp u naselju Liplje – saopćili su organizatori.
U okviru Manifestacije Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine“ općine Ilijaš, pododbor za Marš mira 2020. godine uzeo je učešće u istom i ove godine.
Općina Ilijaš dobila je mogućnost učešća u Maršu mira sa sedam osoba. Učesnici iz Ilijaša kreću u 02:00 sata prema Crnom vrhu, gdje će se priključiti ostalim učesnicima i krenuti prvom trasom Marša mira 2020. godine.
Tim povodom, u programu Radio Ilijaša gostovali su Safet Gabeljić, predsjednik pododbora za Marš mira 2020. godine u okviru manifestacije „Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine“ i Sabit Cvrk, preživjeli učesnik puta smrti 1995. godine.
„U saradnji sa Organizacionom odborom općine Srebrenica, dogovorio sam učešće i ljudi iz općine Ilijaš. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa, broj učesnika sveden je na ukupno 100. Uz dobru saradnju sa organizatorima iz Srebrenice, prvobitno nam je odobreno 10 učesnika i drago mi je da imamo respekt za našu organizaciju. Ipak smo smanjili broj učesnika na sedam. Ranijih godina polazna tačka je bila Nuzuk, ali zbog situacije sa koronavirusom u Nezuku, polazimo sa Crnog vrha“, kazao je Safet Gabeljić.
„Drago mi je da svake godine sve više mladih učestvuje u Maršu mira. Ove godine učestvujemo simbolično. Bilo je teško odrediti ko će ići. Odabrali smo ljude koji su godinama išli, da održimo kontinuitet. Vjerujem da ćemo naredne godine organizovati Marš mira u punom kapacitetu. Sve je spremno za polazak. Obzirom da se kreće sa Crnog vrha, naša grupa iz Ilijaša polazi u dva sata kako bismo stigli na vrijeme na predviđenu lokaciju. Kada mladi ljudi odluče da idu na Mašr mira jedne godine, ponovo se prijave sljedeće godine. Dožive posebnu emociju. Od velikog su značaja historijski časovi na Maršu mira. Mladi ne smiju zaboraviti šta se dešavalo. Pozivam ih da se svi uljuče u ove aktivnosti“, kazao je Gabeljić.
Sabit Cvrk je poručio mladim ljudima da uzimaju učešće u Maršu mira kako bi bar malo osjetili šta je značio Put smrti koji je preživio 1995. godine. Sa slušateljima Radio Ilijaša, ukratko svoje iskustvo podijelili su Sabit i Safet.
Iskustva Sabita Cvrka i Safeta Gabeljića sa Puta smrti 1995. godine
Sabit Cvrk, aktivni je učesnik Marša mira već 15 godina zaredom. Preživio je put smrti prije 25. godina. Nakon sedam dana hodanja po šumama, prešao je na slobodnu teritoriju. Danas, svoje iskustvo prenosi mladim generacijama, kako se ne bi zaboravili kobni događaji, jer ako zaboravimo, ponovo će nam se desiti.
„Pred 11. juli uvijek mi je mnogo teško. Naviru emocije. Imao bih mnogo toga ispričati o svom ličnom iskustvu u tim teškim godinama. Nekoliko dana prije 11. jula saznao sam da je u Srebrenici haos, da nema hrane, vode. Oko 16 sati, 11. jula saznao sam da je Srebrenica pala. Dobio sam informaciju da žene i djeca trebaju ići prema Potočarima, a mi smo krenuli u noćnim satima kroz šumu. Prvu noć smo saznali da ima poginulih, u pozadini kolone je bio i Ejub Golić. Ja sam tada imao jedan somun u torbi. Upala mi je torba u Jadar i somun mi se raspao. Na Crnom vrhu, kada smo odmarali, sreo me moj komšija Dilba i zamolio me za tijesto od hljeba. Ja sam mu u šaci dao tog tijesta, i zamolio me za još jednu šaku da može dati djeci. Jeli smo zelene maline usput. U toku noći smo razmišljali da li ćemo osvanuti. Bilo nas je strah. Na Crnom vrhu iz naše grupe ranjen je Ahmet, zvani Slovenac. Lutali smo danima po šumama. Nakon sedam dana, prešli smo na slobodnu teritoriju.
Kada sam prešao, samo sam želio hljeb da jedem. Danima smo bili gladni. Saznao sam da je Ejub Golić poginuo. Na slobodnu teritoriju smo stigli u Nezuk. Nakon toga smo prebačeni u Međeđu. Plakao sam kada sam došao.Iz naše grupe su svi prešli, bilo nas je 12.
Bolne su uspomene i nakon 25 godina. Prošle godine smo svi plakali na Buljimu kada je bio historijski čas. Bila je magla. Kiša je padala. Bilo je izuzetno emotivno. Plakalo je nebo, šuma, ljudi“, kazao je Sabit.
Safet Gabeljić, predsjednik pododbora za učesnike Marša mira iz općine Ilijaš, podijelio je svoje bolno iskustvo, ali istrajan godinama, i dalje se bori kako bi se prenosila istina o genocidu u Srebrenici na mlađe generacije.
„I ja sam preživjela žrtva genocida. Putovao sam 17 dana. Smršao sam 15 kilograma. Bili smo iscrpljeni i gladni. Kada sam prešao na slobodnu teritoriju, osjećao sam kao da sam se ponovo rodio. To je moj drugi rođendan. Iz sadašnje perspektive, teško je objasniti šta ljudsko biće može preživjeti. Jeo sam šta sam našao, lišće, gljive. Zahvaljujući Bogu, tada je u šumi bilo gljiva koje su nas mnoge spasile.
U prvom granatiranju na nas, spao mi je ranac. Bio sam potpuno bez hrane.Prvo smo krenuli u većim organizovanim grupama. Onda su nas počeli granatirati. Bili smo vidlji, snimali su helikopterima i pratili nas. Onda su se razbijale grupe u manje. Možda nas je to i spasilo. Dva puta sam ostajao sam. Onda sretnem nekog i nastavimo zajedno. Na slobodnu teritoriju prešli smo u opštini Kalesija. Ja nisam mogao jesti ni hljeb kada sam došao. Naša vojska dala nam je hrane. Mislio sam da ću progutati cijeli hljeb. Moje vilice su izgubile funkciju. Pet dana kasnije, samo sam jeo supu, da organizam povrati funkciju“, ukratko je ispričao Safet Gabeljić.
Radio Ilijaš će naredna tri dana izvješavati o Maršu mira 2020. sa posebnim osvrtom na učesnike iz Ilijaša.
