Međunarodna asocijacija za prevenciju samoubistva je 2003. godine, u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, ustanovila 10. septembar kao Svjetski dan prevencije samoubistva (WSPD). Ovaj dan predstavlja globalnu priliku da se osvrnemo na važne izazove koji se odnose na mentalno zdravlje i smanjenje stope samoubistava, što je postalo ključni problem javnog zdravlja.
Tema koja je odabrana za period 2024-2026. godine, “Promjena narativa o samoubistvu”, naglašava značaj otvorenog razgovora o ovoj temi. Uz povezan poziv na akciju “Započni razgovor”, ovaj dan nas podstiče da prepoznamo važnost dijaloga i empatije u procesu prevencije.
Svaki razgovor nije samo prilika za razmjenu misli, on može postati most koji vodi ka izlazu iz tame u kojem se mnogi nalaze.
Povodom ovog dana, psihologinja iz ustanove Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac dr. Danica Petrović iznjela je svoje stručno mišljenje na ovu jako bitnu temu današnjice, koja ističe važnost istog u podizanju svijesti o mentalnom zdravlju i globalnom problemu samoubistva, koji je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije odgovoran za više od 700.000 smrti godišnje, što ga čini jednim od vodećih uzroka smrti širom svijeta.
“Samoubistvo je kompleksan i višedimenzionalan problem koji predstavlja duboko potresnu i složenu realnost koja pogađa ljude svih uzrasta, spolova i socioekonomskih slojeva, međutim važno je razumjeti da samoubistvo ne pogađa samo pojedinca, već cijelu zajednicu. Naše zajednice se moraju suočiti sa ovom tužnom realnošću i raditi zajedno na njenom umanjivanju. Međunarodni dan prevencije samoubistva nam pruža priliku da razgovaramo o problemima mentalnog zdravlja, uklonimo stigmu i edukujemo javnost o resursima i strategijama koje mogu pomoći osobama u kriznim situacijama. Pružanje lakog pristupa uslugama mentalnog zdravlja i kriznim linijama pomoći je takođe od suštinske važnosti”, navodi psihologinja.
Ovaj čin često predstavlja posljedicu osjećaja duboke beznadežnosti i bespomoćnosti, koji se mogu javiti usljed niza faktora, uključujući mentalne poremećaje poput depresije, anksioznosti, bipolarnog poremećaja i shizofrenije, ali i traumatične prošlosti ili zloupotrebe supstanci, nastavlja ona i ističe:
“Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da mnogi pojedinci koji su u riziku od samoubistva često ne razumiju koliko je ozbiljno njihovo stanje. Kao psiholog, svakodnevno se susrećem sa osobama koje prolaze kroz izazove mentalnog zdravlja. Često primjećujem da su to ljudi koji, unatoč svom unutrašnjem ratu, nastoje održati privid normalnosti. Ovi pojedinci često izgleda da se bore u tišini, zbog čega je od suštinskog značaja da ih ohrabrimo na iskreniji dijalog o svojim osećanjima.
Važno je edukovati se o znakovima upozorenja. Ljudi koji razmišljaju o samoubistvu često pokazuju promjene u ponašanju, iznenadnu izolaciju, gubitak interesa za aktivnosti koje su im nekada bile drage, emocionalne ispade ili izražavanje osjećaja bespomoćnosti. Ove promjene su signali koje ne treba ignorisati, jer često su poziv u pomoć.
Ovdje dolazi do izražaja važnost razgovora. Kada primijetite takve sumnjive znakove kod nekog bližnjeg, ne oklijevajte da otvorite komunikaciju. Pitajući ih kako se zaista osjećaju, nudite im priliku da podijele svoj teret. Otvorena komunikacija može pomoći u otkrivanju tih skrivenih bolova. Prva stvar koju možemo učiniti jeste otvoriti prostor za razgovor. Mnogi ljudi se boje razgovarati o samoubistvu zbog stigme koja ga okružuje. Započinjanje razgovora o mentalnom zdravlju, dijeljenjem vlastitih iskustava ili slušajući priče drugih, može pomoći u razbijanju tih barijera. Otvorenost i ranjivost su prvi koraci prema ozdravljenju, a svaki iskren razgovor može postati osnov za emocionalno isceljenje i lični rast. U trenucima kada smo spremni podijeliti svoja unutrašnja osećanja i borbe, otvaramo vrata koja vode ka razumevanju, podršci i mogućnosti za rast. Iskren dijalog ne samo da omogućava oslobađanje od bola i stresa, već takođe stvara prostor za empatiju i povezanost, što dodatno jača našu otpornost i sposobnost da se suočimo sa izazovima. Kroz takve interakcije možemo savladati prepoznavanje sopstvenih emocionalnih potreba, što nas vodi ka dubijem razumevanju sebe i naših emocionalnih stanja. Trebamo podsticati kulturu u kojoj je normalno razgovarati o emocijama, stresu i mentalnim krizama.”
“Neka ovaj dan bude podsticaj za nas, da budemo otvoreniji, saosjećajniji i spremniji da pomognemo jedni drugima. Vjerujem da kroz zajednički trud, edukaciju i adekvatnu podršku možemo značajno smanjiti broj samoubistava i pružiti nadu onima kojima je najpotrebnija. Zato, pozivam sve članove zajednice, profesionalce u oblasti mentalnog zdravlja, institucije i pojedince da se aktivno uključe u borbu protiv samoubistva. Naša kolektivna posvećenost i akcija su ključni za stvaranje sigurnijeg, podržavajućeg i informisanog okruženja. Kroz zajednički trud možemo pružiti nadu i pomoć onima kojima je najpotrebnija, a naš rad može imati dubok i trajan uticaj na živote ljudi koji su u najvećoj opasnosti. Ujedinimo se u ovoj borbi ne samo danas, već svakog dana. Svaki mali korak ka boljem razumjevanju i pomoći može biti korak ka spašavanju života. Hajde da zajedno radimo na prevenciji samoubistva stvarajući svijet u kojem svaka osobna osjeća podršku, razumjevanje i mogućnost za bolju budućnost. Svaki razgovor, svaki znak podrške i svaki trenutak pažnje može značiti razliku između života i smrti. U tom duhu, neka naša praktična akcija bude da započnemo razgovore, jer svaki razgovor može spasiti život”, zaključuje ona i za kraj poručuje:
“Razgovarajmo, slušajmo i pružimo ruku pomoći – zajedno možemo spasiti živote.”
(Radiosarajevo.ba)
