U programu Radio Ilijaša predstavljena zbirka poezije“ Hod po zvijezdama“ autora Edina Šahinovića

U nedjeljnom popodnevu Radio Ilijaša, gostovao je poeta, naš sugrađanin Edin Šahinović.
Povod gostovanja je izlazak iz štampe njegove prve zbirke poezije „Hod po zvijezdama“, koja će svoju promociju imati u petak 24. aprila sa početkom u 19 sati u Sarajevu, ulica Vilsonova broj 10.
– Ja sam čovjek iz naroda, pišem direktno, i ono što sam htio reći i kazao sam. Recenziju je uradio Mustafa Smajlović kaže da se direktno dotičem svega što me boli i proganja, da sam buntovnik sa razlogom. Dotakao sam se mnogih društvenih problema u knjizi : obespravljenih boraca, nestanka srednje klase, nepravdi, pljački ne samo kod nas nego i svijetu i drugih tema. Pokušao sam na neki način da utječem na svijest ljudi, da malo sjedu i razmišljaju. Knjiga je izazvala veliko interesovanje kod nas i u inozemstvu, ispričao nam je, između ostalog Šahinović.
Navodi da se često ironično, sarkastično, humoristično suočava sa problemima-jer kad je najteže treba se smijati, humor i smijeh su najbolji lijek. Tako je i ovaj stihopis protkan satirom o našim životnim jadima uvijek sa poentom da budemo i ostanemo ljudi, ali poruka ljubavi ne izostaje i može se pročitati u svakoj rimi.
Za naše slušatelje Edin je recitovao pjesme „Bosna“ , koja bi mogla postati sevdalinka, i svoju omiljenu „Zagrljaj“, a zadovoljna slušateljkaRadio Ilijaša dobila je primjerak „Hoda po zvijezdama“ sa posvetom.

Biografija

Edin Šahinović rođen je 15. aprila 1972. godine u Sarajevu. Još u školskim danima počeo je pisati i objavljivati literarne radove, a za svoju poeziju je nagrađivan. Istakao se i kao tekstopisac za poznate interpretatore narodne i zabavne muzike, posebno sevdalinke a posebno je ponosan na svoju saradnju sa rahmetli Mehom Puzićem. Bio je urednik i voditelj brojnih radioemisija na lokalnim radiostanicama. Stihozbirka „Hod po zvijezdama“ je Šahinovićev pjesnički prvijenac.

TAKO NEKAKO- EDIN ŠAHINOVIĆ
Nikada nisam bio karamela…
Uglavnom bijah kao pelin gorak…
Čekić života me bije po sred čela
al’ vazda nadjem snage za sljedeći korak…
Znam da uvijek moram naprijed da gazim…
Ništa gore nema neg’ tapkat’ u mjestu…
Ali sam i svjestan da moram da pazim
jer ljudi često bacaju eksere na cestu…
Uzdignute glave životom koračam
i niko me nikad u šahu ne drži…
Čak i kad sam slab ja brzo ojačam…
Ne plaše me mećave ni sunce kad prži…
Takvog me je na svijet donijela roda…
Sve je relativno,i java i snovi…
Da sam kapetan potonulog broda
opet bih ga gled'o kako morem plovi…
Nemojte mislit’ da se nešto hvalim….
Ja samo iznosim činjenično stanje…
I vjerujte osjećam se poput mrava malim
jer sve si manji što veće ti je znanje.