Na današnji dan 1924. godine u Mostaru je preminuo Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika.
Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života. Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad.
Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista Zora, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva Gusle u Mostaru.
Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, te njemački književnik Heinrich Heine.
Godine 1903. izabran je za potpredsjednika Gradskog vijeća mostarske općine.
Burne društvene promjene u Bosni i Hercegovini, početkom dvadesetog stoljeća značajno su utjecale na njegov rad što je pojačalo njegovu rodoljubivu notu. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama, Ostajte ovdje i Hljeb, Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet.
Šantićeva ljubavna poezija razvila se pod jakim utjecajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šadrvana… Djevojke koje se u njima pojavljuju okićene đerdanima, bajne su i izazovne, ali ipak skrivene ljepote. U njegovim ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.
Takva je i njegova najpoznatija pjesma Emina, koja je bila inspiracija i mnogim muzičarima današnjice.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom Moj brat Aleksa. Glavnog lika je glumio Branislav Lečić, a muziku za film komponirao je Ranko Rihtman, piše Radiosarajevo.ba
U povodu 100. godišnjice smrti pjesnika Alekse Šantića 2. februara biće upriličena večer sjećanja u Centru za kulturu u Mostaru.
Istog dana u prijepodnevnim satima, izaslanstvo Prosvjete položilo je cvijeće na grob Alekse Šantića.
