U serijalu predstavljanja mladih ilijaških talenata, razgovarali smo sa Velidom Arnautović. Iako je svoje rano školovanje završila boreći se kao i svi stanovnici planinskog kraja općine Ilijaš sa neadekvatnim i neredovnim javnim prijevozom, danas kaže da su joj prepreke i teškoće dodatni motivi za uspjeh.
Od 2022. godine je aktivna u najvećoj omladinskoj organizaciji na svijetu AIESEC.
„AIESEC je zastupljen u preko 110 zemalja svijeta, nastao je 1948. godine, poslije Drugog svjetskog rata, kada su mladi ljudi došli na ideju da pomoću međunarodnih razmjena ostvare prvenstveno mir u svijetu koji je u tom momentu prijeko bio potreban. Sa druge strane vremenom su uvidjeli da kada mlade dovedete u okruženje koje je njima strano da na površinu isplivaju neke njihove osobine za koje ni sami nisu znali da ih posjeduju… I danas radimo na razmjenama ali i mnoštvu drugih stvari kao što su razne edukacije i općenito na osposobljavanju mladih. To je jedna samoodrživa organizacija, OD MLADIH ZA MLADE kako bismo mi rekli jer svaku funkciju u AIESEC-u obavljaju isključivo mladi dobi od 18 do 30 godina. Kada je moj lični angažman u pitanju, nakon dvije godine stagnacije za vrijeme korone, odlučila sam da se ozbiljno aktiviram, te sam primljena u tri organizacije i naravno izabrala jednu kojoj sam se željela ozbiljno posvetiti…I evo dvije godine nakon završavam svoj mandat predsjednika lokalne kancelarije u Sarajevu“, ističe Arnautović.
Te dodaje da voli strane jezike i piše poeziju na engleskom jeziku.
„Pa da volim jezike, posebno engleski i turski, a poeziju sam počela pisati na engleskom jeziku jer sam u srednjoj školi imala profesoricu koja je od nas dosta zahtjevala da čitamo knjige na engleskom jeziku. Naravno kreativnost ne dolazi kad je forsirate nego kad se najmanje nadate…u šetnji, u autobusu… Trenutno imam 15-ak napisanih stranica i razmišljala sam da objavim knjigu, mada, nisam sigurna da li bi ta knjiga imala svoju publiku odnosno čitaoce u BiH, ali svakako planiram je objaviti jednoga dana“.
Motiva za uspjeh i to u svojoj zemlji, kaže, ne nedostaje.
„U srednjoj školi motiv mi je bio da pokažem i dokažem da neko iz ruralne sredine može biti jedanko dobar i uspješan kao i onaj ko dolazi iz grada, s obzirom da nažalost još uvijek postoje stereotipi. Prelaskom na fakultet, imala sam momenat gdje sam bila sigurna da ću napustiti BiH kada završim fakultet. Na prvoj godini nisam bila socijalna, niti aktivna u bilo kom smislu, naokolo sam slušala da ekonomisti nemaju budućnost kada završe fakultet itd, ali sve se promijenilo kada sam uvidjela da prilike ne dolaze same već čekaju da ih mi potražimo i prigrlimo. U ovom trenutku sam 100% sigurna da ću svoju budućnost graditi u svojoj zemlji“ , zaključila je Velida.
Velida je trenutno student treće godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, voli prirodu i jako joj nedostaje, iako svakog vikenda iz Sarajeva ide kući u svoju Kamenicu. Posebno je rastužuju ekološki neosvješteni ljudi, te ističe da je dužnost svakog ljudskog bića da brine o okolišu kao što to i sama radi kroz projekat „Lets do it BiH“.
