Drugu godinu zaredom, 7. juna širom planete se obilježava Svjetski dan sigurnosti hrane (WFSD – World Food Safety Day), kojim se ukazuje na bezbroj prednosti sigurne i zdrave hrane.
Nakon što je u decembru 2018. godine Generalna skupštine Ujedinjenih nacija (UN) usvojila Rezoluciju o proglašenju Svjetskog dana, ovo pitanje dobija sve više na značaju, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
“Svaki deseti stanovnik Zemlje imao je ili ima problema sa kvalitetom i zdravljem hrane, odnosno se razbolio usljed nesigurne ili kontaminirane hrane. Sigurna i zdrava hrana je neophodna za promicanje zdravlja i okončanje gladi, dva od sedamnaest ciljeva Agende za održivi razvoj 2030. godine”, ističe magistar upravljanja kvalitetom i sigurnosti hrane i Quality manager (QM) u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Benjamin Čaušević.
Utjecaj na ekonomiju
Nesigurna hrana ima ogroman uticaj na zdravlje ljudi i ekonomiju. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da se više od 600 miliona ljudi razboli, a 420.000 umre svake godine od konzumiranja hrane onečišćene bakterijama, virusima, parazitima, toksinima ili hemikalijama. Prema podacima Svjetske banke, nesigurna hrana košta male i srednje kompanije stotinjak milijardi eura godišnje. Nesigurna hrana također ograničava trgovinu.
Bolesti koje se prenose hranom obično su zarazne ili toksične prirode najčešče uzrokovane od strane bakterija, virusa, parazita ili hemikalija i drugih tvari koje ulaze u tijelo putem kontaminirane hrane ili vode. Bolesti ometaju i opterećuju zdravstvenih sistem, nacionalne ekonomije, turizam i trgovinu. Vrijednost trgovine hranom je otprilike 10 posto ukupne godišnje trgovine na globalnom nivou. Sigurna hrana je presudna, ne samo za bolje zdravlje čovjeka, nego i za ekonomski razvoj i međunarodni ugled svake zemlje, navode iz Instituta.
Klimatske promjene uveliko utiču na proizvodnju hrane, kao i na njenu sigurnost, a važan aspekt je i otpad od hrane, bilo da je animalnog ili biljnog porijekla. Sigurnost hrane se nerijetko uzima “zdravo za gotovo”. Često je to nebitan – problem, dok ne dobijete trovanje hranom. Hrana koja je onečišćena štetnim bakterijama, virusima, parazitima ili hemijskim tvarima uzrokuje više od 200 bolesti – u rasponu od dijareje do karcinoma, ističe Čaušević.
Ovaj međunarodni dan prilika je za jačanje napora kako bismo osigurali da hrana koju jedemo bude sigurna. Dobre higijenske prakse u prehrambenom i poljoprivrednom sektoru pomažu smanjenju nastanka i širenja bolesti koje se prenose hranom. Bilo da proizvodite, prerađujete, prodajete ili pripremate hranu, imate važnu ulogu u njezinoj sigurnosti. Svi u prehrambenom lancu su odgovorni za sigurnost hrane, kažu u Institutu.
Svjetski autoriteti iz oblasti hrane pozvali su sve da podignu svijest o sigurnosti hrane i da svi koji sudjeluju u prehrambenim sistemima, moraju imati više odgovornosti. Cilj je privući pažnju i potaknuti akcije za sprečavanje, otkrivanje i upravljanje rizicima koji se pojavljuju u proizvodnji hrane, sa naglaskom na sigurnost hrane, javno zdravstvo, ekonomski prosperitet, poljoprivredu, pristup tržištu, turizam i održivi razvoj.
U INZ kažu da su mjere koje su moguće neprestano pozivanje na akciju, osiguranje i uzgajanje, održavanje i konzumiranje sigurne (zdrave) hrane, te udruživanje da bi ona ostala takva. U njima učestvuju svi koji proizvode, obrađuju, prevoze, skladište, distribuiraju, prodaju, pripremaju, poslužuju i konzumiraju hranu; ali i utjecajne osobe sa društvenih medija i općenito javnost, posebno mladi.
Ko su odgovorni
Na “spisku” odgovornih su i državni organi, donositelji politika i odluka, poljoprivrednici i proizvođači hrane, kontrolori, regionalna ekonomska tijela, organizacije UN-a, razvojne agencije, trgovačke organizacije, grupe potrošača i proizvođača, akademske i istraživačke institucije i subjekti privatnog sektora – svi moraju zajedno raditi na pitanjima koja se tiču svih nas, globalno, regionalno i lokalno. Saradnja je potrebna na mnogim nivoima – između sektora i obavezno – preko granica, jer bilo kakve mjere na jednom polju, neće postići ništa ili će pomoći veoma malo.
“Sigurnost hrane odgovornost je svakoga, a samim tim i svačiji posao. Danas se hrana obrađuje u većim količinama i distribuira na većim udaljenostima nego ikad prije. Multidisciplinarna saradnja svih sudionika u lancu opskrbe hranom, kao i dobro upravljanje i poštivanje propisa doprinosi boljoj sigurnost hrane. Primjena pristupa “One Health” (Jedno-jedinstveno zdravlje) poboljšava sigurnost hrane”, navodi Čaušević.
Dvije UN agencije, FAO i WHO su veoma bitni u ovom “lancu”. FAO pomaže zemljama članicama u sprečavanju, upravljanju i reagiranju na rizike povezane s proizvodnjom hrane, dok WHO olakšava globalnu prevenciju, otkrivanje i reagiranje na prijetnje javnom zdravlju povezan s nesigurnom hranom. Obje organizacije rade na tome da pomognu osigurati povjerenje potrošača u povjerenje u sigurnu opskrbu hranom.
Standardi hrane “Codex Alimentarius” pomažu u zaštiti zdravlja i olakšavaju trgovinu. Komisija “Codex Alimentarius”, kojom upravljaju FAO i WHO, uspostavlja hranu utemeljenu na naučnim dostignućima, standarde, smjernice i kodekse prakse koji osiguravaju sigurnost i kvalitetu hrane, ističe se u saopćenju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane, povodom 7. juna, Svjetskog dana sigurnosti hrane.
