Hadždž je, kako se često kaže, kruna putovanja vjernika. Svaki musliman žudi posjetiti Medinu i Mekku, prvu kuću, mjesto nastanka čovječanstva, mjesto svetih koraka najodabranijih ljudi koji su zemljom hodili. Posebno je lijepo ukoliko se želja za tim krunskim putovanjem ostvari dok je čovjek još u fizičkoj snazi, da se svi obredi hadža propisno obave i da bude mebrur-primljen od Gospodara jer će tada čovjek biti potpuno čist od grijeha.
Takvu sreću doživjele su hadžije Mejrima i Almedin Valjevac koji su sa nama podijelili svoju priču i doživljaj hadža.
Almedin s ponosom priča kako je Mejrima četiri godine štedjela i počastila ih ovim putovanjem.
–Želja za odlaskom na hadž prisutna je od djetinstva, otkad znam da je to obaveza i nas je Allah počastio da relativno mladi obavimo hadž. Mejrima je štedjela četiri godine po 333,33 KM, od svoje plate, a ja sam u tom perodu brinuo za porodicu, priča Almedin.
Hadž je i za njih bio neopisiv događaj, kao putovanje u neku drugu dimenziju, a za Kabom su čeznuli i otkad su 2012. godine obavili umru.
-Ja sam stalno gledala slike Kabe i plakala, čeznula da odem na hadž i odlučila sam nešto poduzeti, bilo je puno odricanja ali sad vidim da su te dunjalučke materijalne stvari u potpunosti beznačajne. Mislim da hadž treba, ko je u mogućnosti obaviti mlađi, jer je hadž fizički napor i jeste da je za naše uslove to veliko materijalno opterećenje, ali glavni razlog koji ljudi navode je da treba hadž sačuvati, ali to nije tačno, nego se čovjek treba čuvati od grijeha jer su mu nakon hadža svi grijesi oprošteni. Hidžab nije uvjet za hadž, namaz nije uvjet za hadž, to je sasvim odvojen ibadet za svakog zdravog , punoljetnog muslimana koji je u mogućnosti da hadž obavi. Kad se odluči štedjeti za hadž zaista Allah daje toliki bereket, odakle se čovjek i ne nada. Važno je imati nijjet ali i nešto poduzeti, a ne govoriti kao naši ljudi skupio sam pare, ali nisam pamet.
Kod Mejrime se želja za Kabom javila u ranom djetinjstvu kada je prisustvovala velikoj ikrar dovi kod komšije i gledala slike nakon njegovog povratka s hadža.
-Ta želja je s godinama samo jačala, saznanjem koliki je hadž sevab, obaveza. Poseban je doživljaj boraviti na mjestu gdje je boravilo najodabranije ljudsko biće, a Medina je najposebniji osjećaj, zna se da je namaz u Poslanikovoj džamiji vredniji sto hiljada puta nego bilo gdje drugo. I sad kad zatvorim oči čujem korake, svi muslimani koračaju i hrle toj džamiji da obave što više namaza, govori Mejrima kroz suze jer je čežnja nikako ne napušta.
Almedin dodaje da su na hadžu svi isti, crni, bijeli, vladari, robovi, te je prisutan nevjerovatan osjećaj jedinstva i povezanosti i bratske ljubavi.
-Allah je nama u tom periodu dao još jednu blagodat jer je Mejrima trudna obavila hadž, a Allah joj je dao nevjerovatnu snagu. U jednom trenutku sam je izgubio jer se premjestila u drugi šator i ta tri sata traženja bila su vječnost. To me podsjetilo kako je Adem tražio Havvu i predanja kažu da ju je tražio 300 godina, a plakao 200 godina i pronašao ju upravo na Arefatu, Brdu milosti gdje je nastalo čovječanstvo.
Poseban je događaj stajanje na Arefatu, sržu hadžskih obreda.
-Arefat me najviše podsjetio na trenutak koji se opisuje kada nas Allah dž.š. proživi. Rijeke ljudi idu od Arefata ka Muzdelifi, svako u svom halu, zabavljen sobom, ali ti drago da si u tom trenutku na tom mjestu što je znak da si život podredio Gospodaru i živio po Njegovim propisima.
Mejrima posebno naglašava vrijednost prvih deset dana zul-hidžeta od kojih je vrednija samo posljedna trećina Ramazana , Dana Arefata kada se dove primaju i koji porodica Valjevac tradicionalno provodi u ibadetu, učenju Kur'ana, nafilama, postu i dovama.
Ove je godine Dan Arefata bio 19. augusta na rođendan i godišnjicu hidžaba njihove kćerke Ajne i godišnjicu njihovog odlaska na hadž, pa su imali više razloga za radost.
Na kraju kažu da je težnja, želja, nostalgija za Mekkom i Medinom uvijek prisutna kao da si daleko odvojen od majke, od doma kome bi se stalno vraćao.
Bračni par Valjevac čestitavši Bajram poručuje svima koji imaju mogućnosti da ne odlažu i da što prije obave hadž jer su blagodati i sevapi tog svetog puta neopisivi.
