Sa samo 17 godina, Amina Rožajac ostvarila je jedan od najznačajnijih ciljeva svog dosadašnjeg života – postala je hafiza Kur’ana Časnog. Njen put hifza obilježili su ljubav prema Kur’anu koja se rodila još u ranom djetinjstvu, predan rad, strpljenje i podrška porodice i muhafiza, hafiza Edina efendije Bukve.
Hifz je polagala od 5. do 19. septembra 2026. godine pred Komisijom za polaganje hifza Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Posebnu simboliku u njenoj priči ima džamija u Lješevu, gdje je naučila prve harfove, a u kojoj je godinama kasnije proučena i njena hafiska dova.
U razgovoru za Radio Ilijaš, Amina govori o počecima učenja Kur’ana, izazovima na putu hifza, podršci najbližih, odgovornosti koju nosi zvanje hafize, ali i planovima za budućnost.
Amina, kako je počela ljubav prema Kur’anu i kada si krenula putem hifza?
-Prije svega, zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž. š., Koji mi je podario priliku, snagu i ustrajnost da krenem ovim putem i položim hifz. Moja ljubav prema Kur’anu počela je još u ranom djetinjstvu. Mekteb sam pohađala od malih nogu, a već sa pet godina prešla sam sufaru i počela učiti Kur’an. Godine 2018. započela sam put hifza kod hafiza Edina efendije Bukve, na punktu Šerefuddin Bijele džamije u Visokom.
Nakon što sam 30. marta 2019. godine uspješno naučila 30. džuz – Amme džuz napamet, nastavila sam s učenjem hifza cijelog Kur’ana po krugovima. Hifz sam polagala u periodu od 5. do 19. septembra 2026. godine pred članovima Komisije za polaganje hifza Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Polaganje pred komisijom i hafiska dova bili su posebno emotivni trenuci koje ću sigurno pamtiti do kraja života. Posebnu vrijednost za mene ima činjenica da je upravo džamija u Lješevu mjesto gdje sam naučila svoje prve harfove, a u kojoj je, godinama kasnije, proučena moja hafiska dova.
Put hifza zahtijeva mnogo discipline, odricanja i strpljenja. Šta je bilo najteže, a šta ti je davalo snagu da istraješ?
-Najteže je bilo uskladiti hifz sa školskim obavezama i ostati dosljedna i onda kada sam bila umorna. Najveća snaga bila je svijest o vrijednosti Kur’ana i želja da istrajem u svom cilju. Kada čovjek ima jasan nijjet i zna šta želi postići, lakše pronađe snagu da nastavi.
Naravno, mnogo su mi značili i podrška porodice, savjeti muhafiza, hafiza Edina efendije Bukve, te svijest da nijedan trud uložen na Allahovom putu nije uzaludan.
Koliko su tu značili podrška porodice i muhafiza tokom ovog putovanja?
-Njihova podrška bila mi je neizmjerno važna. Hifz jeste put na kojem čovjek mora uložiti vlastiti trud, ali iza tog truda često stoji mnogo ljudi koji ga podržavaju, ohrabruju i vjeruju u njega čak i onda kada sam počne sumnjati u svoje mogućnosti. Veliku zahvalnost dugujem svom muhafizu, hafizu Edinu efendiji Bukvi, koji me je vodio kroz proces učenja i preslušavanja. Njegovo znanje, strpljenje i usmjeravanje bili su važan dio mog puta. Moja porodica bila mi je oslonac tokom cijelog procesa, a posebno mi znači što su moji najbliži mogli podijeliti sa mnom radost završetka ovog puta. Posebno mjesto u mom srcu ima i moja sestra, čija mi je podrška mnogo značila. Ovaj uspjeh doživljavam i kao uspjeh svih onih koji su bili uz mene.
Sada kada si postala hafiza, kako doživljavaš odgovornost koju nosi ovo zvanje?
-Da, svakako osjećam odgovornost koju nosi hifz. Biti hafiza za mene nije samo znati Kur’an napamet nego nastojati živjeti u skladu s njegovim porukama, čuvati ono što sam naučila i prenositi svoje znanje drugima. Često se kaže da nakon završetka hifza tek počinje pravo učenje i danas mnogo bolje razumijem zašto. Tokom učenja napamet čovjek ima cilj kojem teži, a nakon polaganja dolazi odgovornost da naučeno redovno ponavlja i čuva.
Šta bi poručila mladima koji imaju velike ciljeve, ali se ponekad suočavaju s nedostatkom vremena, motivacije ili strpljenja? I kakvi su tvoji planovi za budućnost?
-Voljela bih poručiti mladima da ne odustaju od svojih ciljeva onda kada postane teško. Hifz me naučio da se veliki rezultati ne postižu preko noći, nego strpljenjem, trudom i svakodnevnim malim koracima. Važno je da imamo cilj, da mu se iskreno posvetimo i da vjerujemo da će se trud, uz Allahovu pomoć, isplatiti. Moji planovi su prije svega uspješno završiti medresu, a nakon toga imam želju upisati Medicinski fakultet. Voljela bih da u budućnosti kroz svoje zanimanje mogu pomagati ljudima i biti od koristi zajednici, kazala je Amina za Radio Ilijaš.
Put mlade ilijaške hafize Amine Rožajac podsjeća nas da je moguće uskladiti obrazovanje, mladost i velike ciljeve, ali i da iza svakog uspjeha stoje podrška, povjerenje i spremnost da se istraje i onda kada nije lako.
Amini želimo mnogo uspjeha na putu znanja, dobra i služenja zajednici.
