Mesdžid hadži hanume Sevdije Karavdić u Homaru izgradio je sin hadži Mujo Karavdić

U Kur'anu se kaže: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Kur'an, el-Bekare, 261)

Vakuf je inspirisan Kur'anom, a razrađen hadisom. Poslanik je govorio: “Kad čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajnu sadaku (vakuf), ako ostavi znanje kojim se drugi koriste (knjigu) i ako ostavi dobro dijete koje će za njega dovu činiti” (hadis, prenosi Muslim).

Primjer posvećenog sina je i ilijaški vakif hadžija Mujo Karavdić, koji je uvakufio mesdžid i munaru u Homaru, te to veliko djelo posvetio svojoj rahmetli majci hadži hanumi Sevdiji Karavdić, po kojoj ovaj vakuf nosi i ime.

O samoj izgradnji mesdžida i munare hadži Mujo za Radio Ilijaš kaže:

-Mesdžid je izgrađen prošle godine, klanjali smo tada prvu teraviju, a u subotu 4. maja ove godine smo postavljali munaru. Pored otvaranja Aladža džamije u Foči i za nas u Homaru to je bio veliki dan. Sa inicijativom sam krenuo prije dvije godine, imao sam želju da imamo vjerski objekat jer nikada u Homaru nije bio, kupio sam kuću, adaptirao je u akciji sa mještanima. Ja sam uzeo na sebe obavezu finasiranja i za godinu dana smo sve pripremili, uređen je vanjski i unutrašni dio i samo je falila munara, koju smo postavili u subotu.

U izgradnji munare pomogao je varilac Almin Zahirović, a hadžija Mujo kaže da je oko 20 radnih dana utrošio  za izgradnju munare, korišteni su najkvalitetniji materijali, urađena je čelična konstrukcija unutra sa stepenicama, kao i drvena obloga. Munara je urađena u Brezi i kad je bila spremna angažovan je kamion Enesa Karavdića i velika dizalica iz firme Termo beton kako bi se munara postavila što su oni uradili bez naplate.  

Mještane Homara i hadži Muju ovaj poduhvat je usrećio, posebno u mjesecu Ramazanu.

–Kad smo prvu noć otišli u džamiju, munara nas je dočekala sa kandiljima. Imamo efendiju Almira Ibrahimovića, klanja se teravija. Gore su fini ljudi, što bi se reklo dočekni, tako da smo presretni jer imamo mesdžid a sada i munaru.

Uz selam za sve slušatelje Radio Ilijaša i čestitke za Ramazan, hadži Mujo kaže da je Ilijaš sretan grad.

-Sva naša sela su uređena, ljudi se odazivaju svim akcijama, svi mi u svojim selima imamo džamije, čuvajmo to, čuvajmo našu tradiciju, svako neka uradi koliko može, ali da uvijek budemo jedinstveni i na okupu, poručio je hadžija Mujo.

Vakifi su pripadali svim slojevima društva, od sultana, paša i vezira, aga i begova, uleme, do trgovaca, zanatlija i zemljoradnika. Među vakifima bio je veliki broj žena. Svi su se trudili da ostave što trajnije djelo, što ljepšu zadužbinu. Džamije su gradili od klesanog kamena, ukrašene i nagizdane, s munarama poput nebeskih pisaljki, a vlastite kuće od ćerpiča. Ljudi su vakufili ono najbolje što su imali. Nadamo se da će se lijepa tradicija ostavljanja trajnog dobra u amanet nastaviti i u Homaru i u svim našim mjestima.