Rezultati istraživanja koje je provela Agencija za ravnopravnost spolova i OSCE pokazuju da je skoro svaka druga žena u Bosni i Hercegovini iskusila neki od oblika nasilja, dok prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), svaka treća žena doživi neki oblik nasilja.
Nasilje nad ženama vrlo je prisutno u našem društvu, a najčešći počinitelji su bračni i vanbračni partneri, muškarci. Prema podacima Sigurne kuće u Sarajevu, ima i slučajeva da žene, posebno starije životne dobi, prijavljuju nasilje i od sinova koji su u većini slučajeva ovisnici o psihoaktivnim supstancama, alkoholu ili imaju PTSP.
Nažalost, ovakve informacije uglavnom prođu nezapaženo dok se ne dogode strašni zločini poput onog u Gradačcu gdje je monstrum Nermin Sulejmanović maltretirao, uživo na Instagramu prenosio, a onda ubio Nizamu Hećimović pred njihovim maloljetnim djetetom ili nedavno u Zavidovićima gdje je Aidu Dendić na radnom mjestu ubio Mersud Halilović.
Nataša Mujkanović, sociologinja, koordinatorica Sigurne kuće u Sarajevu, kaže da su nakon dešavanja u Gradačcu imali više od 100 posto poziva na SOS telefon (033/222-000).
– Posljednih dana telefon neprekidno zvoni kako bi se žene informisale na koji način mogu dobiti pomoć i zaštitu u slučaju nasilja. Važno je da se upućuju pozivi, a ne da i dalje žene budu u strahu prijaviti nasilje jer misle da neće dobiti adekvatnu pomoć – kaže Mujkanović.
Ističe da osim njihovog SOS broja, uspostavljeni su i jedinstveni SOS brojevi za Federaciju BiH – 1265 i RS – 1264. Dodaje da u našoj zemlji postoji osam sigurnih kuća – pet u Federaciji BiH i tri u RS-u, i sve se nalaze u okviru nevladinih organizacija. Konkretno SOS kuću u Sarajevu od 2000. godine vodi Fondacija lokalne demokratije.
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, boravak u sigurnoj kući može trajati do šest mjeseci, ponekad i duže ako tako procijeni organ starateljstva, odnosno Centar za socijalni rad.
– Sigurna kuća u Sarajevu može primiti 35 osoba, ali išli smo i preko toga. Imamo pomoćne krevete i načine da možemo odgovoriti na te potrebe – kaže Mujkanović.
Iako je gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić, pozvala nadležne subjekte da povećaju kapacitete sigurnih kuća za žrtve nasilja / korisnika sigurnih kuća i izgrade nove tamo gdje ih nema, Mujkanović tvrdi da to nije potrebno.
– Što se tiče sigurnih kuća i ovo je dovoljno da se mogu zbrinuti žene, samo trebaju se koristiti ti kapaciteti. Nekada se dogodi da nisu ženama ponudili smještaj i to je problem – pojašnjava Mujkanović.
Karić, ali i druge žene koje su protestovale nakon femicida u Gradačcu, je tražila i da je u sigurnim kućama pored fizičke zaštite potrebno osigurati psihološku podršku, pravnu pomoć, zbrinjavanje obrazovnog procesa djeteta…
– Razvijali smo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne podrške i psihološkog savjetovanja kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Tako da u sklopu Fondacije lokalne demokratije djeluje i Centar za žene kao i besplatno pravno savjetovanje. Također je u saradnji sa kantonalnim Ministarstvom za rad i socijalnu politiku osigurano je finansiranje stanarine za žene žrtve nasilja – kaže Mujkanović.
U odnosu na druge SOS kuće, ističe da u “Sarajevu imaju riješeno finansiranje – jer su na budžetu”.
– Imate korisnice koje nemaju zdrastveno, nemaju mogućnosti da kupe neki lijek, pa mi to uradimo za njih jer imamo preduzeća i pojedince koji nas podržavaju. Ima ljudi sa razvijenom sviješću i pomoć je uvijek dobrodošla – poručuje Mujkanović.
Dodaje da žene iz Gradačca mogu tražiti pomoć u sigurnoj kući u Tuzli.
– Ako će neko praviti još sigurnih kuća, to je dobra vijest, ali da ih finansira, a ne da samo onako stoje. Mi ovo što imamo treba iskoristiti i dalje razvijati. Ne znam šta još treba da se desi da shvatimo ozbiljnost situacije. Koliko je mladih obuhvaćeno nasiljem, a koji ne govore o tome. Moramo vratiti povjerenje ženama koje su izložene nasilju da mogu dobiti adekvatnu pomoć. Neophodno je da se pokaže ozbiljnost prema problemu nasilja i usvoji novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH. Neophodna je konstantna edukacija na temu nasilja pogotovo u manjim sredinama – govori Mujkanović.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak naložio je da na Policijskoj akademiji Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova bude uveden predmet “Rodnozasnovano nasilje, maloljetnička delinkvencija i nasilje u porodici”, koji će biti obavezan predmet za sve polaznike osnovne policijske obuke. Pitali smo ga dokle je realizacija.
– Već se radi obuka kadeta, a policajci će biti naknadno obučeni – kazao je Isak.
Pitali smo da pojasni kako će žrtve nasilja moći doći do obučenih policajaca i kakve usluge će moći dobiti?
– To je pitanje komplikovano, trebalo bi mi 25 sati da vam objasnim. Kada god želite, bujrum u moj kabinet i dobit ćete precizne informacije i sve ono što vam je potrebno da to javnosti možete prezentirati. Na ovome radi veliki broj stručnjaka koji su svoje znanje ugradili u taj program, od mene bi bilo neozbiljno da to kažem u jednoj rečenici – jasan je Isak.
Podsjetimo, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike izdvojio je pola miliona KM za žrtve porodičnog nasilja koje se nalaze u sigurnim kućama u FBiH. Ministar Adnan Delić je istakao da će sigurne kuće biti prioritet u programima i mjerama Ministarstva.
