U studiju Radija Ilijaš ugostili smo mladu i izuzetno uspješnu violinisticu Sulejmanu Čuturu, djevojku koja je svojom upornošću, talentom i ljubavlju prema muzici već ostvarila zapažene uspjehe, a od ove jeseni postaje studentica Muzičke akademije u Sarajevu.
Dobro nam došla, Sulejmana. Uvijek nam je zadovoljstvo predstaviti uspješne mlade ljude iz našeg grada, a posebno nekoga ko se bavi tako posebnom umjetnošću kao što je violina. Za početak, predstavi nam se.
-Hvala na pozivu. Moje ime je Sulejmana Čutura, imam 19 godina. Završila sam Srednju muzičku školu u Sarajevu, a od ove godine upisala sam Muzičku akademiju, odsjek violina.
Ljubav prema violini nije bila baš jednostavan put. Kada si počinjala, u Ilijašu nije postojao odsjek violine i svakodnevno si putovala u druge gradove. Kako je sve počelo?
-Odmalena sam voljela umjetnost – muziku, slikanje, fotografiju, nastupe. Roditelji su prepoznali tu ljubav i predložili da pokušam s violinom. Ispostavilo se da je to bio pravi izbor. Putovala sam najprije u Visoko, zatim u Kakanj, a kasnije i u Sarajevo. Nije bilo lako, ali sam već sa jedanaest ili dvanaest godina znala da je muzika moj životni poziv.
Lijepo je kada čovjek tako rano pronađe svoju životnu strast. Nakon toga uslijedili su brojni nastupi, putovanja i nagrade. Gdje si sve nastupala?
-Najviše pamtim period kada sam postala članica Western Balkan Youth Orchestra, gdje sam predstavljala Bosnu i Hercegovinu. Nastupali smo širom regiona i Evrope. Posebno izdvajam koncert u čuvenoj dvorani Konzerthaus u Berlinu, zatim nastupe u Narodnom pozorištu Sarajevo, Filharmoniji u Skoplju, Kolarčevoj zadužbini u Beogradu i Hrvatskom narodnom kazalištu. Ta iskustva su me mnogo izgradila, ne samo kao muzičara nego i kao osobu.
Jesi li tokom odrastanja imala nekog muzičkog ili životnog uzora?
-Volim način na koji svira Hilary Hahn, ali moji najveći uzori su roditelji. Oni su vjerovali u mene od prvog dana, podržavali me i naučili disciplini, radu i istrajnosti, u sportu, još treniram tenis, u učenju jezika zbog kojeg sam i mogla toliko putovati. Zahvaljujući njima danas sam tu gdje jesam.
Često se kaže da je violina jedan od najtežih instrumenata. Koliko je u tome istine?
-Zaista jeste. Kod violine nema tipki koje će vam pokazati gdje je ton. Sve se gradi sluhom, osjećajem i hiljadama sati vježbe. Potrebno je mnogo strpljenja jer prvih godina instrument često ne zvuči onako kako biste željeli. Ali upravo je u tome njena ljepota.
Kako ostati motivisan kada rezultati ne dolaze odmah?
-Treba vjerovati procesu. Ako voliš ono što radiš i vidiš makar mali napredak, dobiješ snagu da nastaviš. Upornost je možda i važnija od samog talenta.
Sjećaš li se osjećaja kada si prvi put odsvirala nešto onako kako si željela?
-Naravno. Taj osjećaj nakon uspješnog nastupa teško je opisati riječima. Svaki put imam tremu, ali kada koncert završi, jedino što poželim jeste da ponovo izađem na scenu. Muzika ima moć da dotakne ljude i upravo je to ono što me najviše ispunjava.
Veliki uspjeh je i upis na Muzičku akademiju, gdje se prima mali broj studenata. Kako si uspjela?
-Uz mnogo rada i pripreme. Program za prijemni bio je veoma zahtjevan, ali vjerovala sam u sebe. Uvijek kažem da nas Bog ne stavlja na put kojim ne možemo proći. Vjera, trud i upornost zaista mogu čovjeka odvesti daleko.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
-Voljela bih nastupati širom svijeta, održavati solističke koncerte i kroz muziku upoznavati nove ljude i kulture. Muzika mi je dala mnogo i želim da joj vratim na isti način.
Već si inspiracija mnogim mladim ljudima. Šta bi im poručila?
-Prije svega – pokušajte. Nemojte odustati prije nego što ste probali. Nemojte se porediti s drugima jer svako ima svoj put i svoje vrijeme. Radite na sebi, slijedite srednji put, čuvajte svoj obraz i vjerujte da se trud uvijek isplati.
Kako klasičnu muziku približiti mladim ljudima?
-Mislim da je važno spajati tradiciju i moderno. Klasična muzika može odlično funkcionisati uz jazz, elektroniku ili druge savremene pravce. Mladi žele autentično iskustvo, a ništa ne može zamijeniti koncert uživo.
Sulejmana, hvala ti na razgovoru. Želimo ti mnogo uspjeha na studiju i radujemo se novim nastupima, nadamo se uskoro i pred ilijaškom publikom.
Hvala vama na pozivu. Biće mi veliko zadovoljstvo da uvijek sviram u svom gradu.
