Debitantski film korejsko-američke autorice Celine Song uopće ne djeluje kao nečiji prvi film. Zreo, promišljen, zanimljiv i pametan, može bez problema stati uz bok najboljim djelima američke indie filmografije, kao što je ona Grete Gerwig i Noaha Baumbacha (prije ‘Barbie’), ali i uz romantične drame Wong Kar-waija, pogledajte u kinu Ilijaš u petak 03.11.2023. god. u 19,00 sati . ULaz 5 KM.
Da Hae Sung nikada nije zaboravio ni prebolio Na Young saznajemo dvanaest godina poslije, kada je pronalazi putem društvenih mreža. Nora sada živi u New Yorku i upravo je na pragu procvata književne karijere. Hae Sung i ona, međutim, započinju vrlo intenzivno dopisivanje, ali i videokomunikaciju putem interneta. Hae Sung studira strojarstvo i sprema se na odsluženje vojnog roka te dodatno školovanje u Kini. Iako se dvoje mladih vrlo brzo i vrlo snažno vežu jedno uz drugo, njihova virtualna veza ubrzo puca i prekida se. Hae Sung, naime, ne može doći k Nori u New York jer sav novac štedi za školovanje u Kini, a i njegovo razmišljanje o budućnosti nije uopće orijentirano prema Americi. Nora pak samu sebe hvata kako sve češće razmišlja o putovanju u Koreju, ali na kraju zaključuje da se ne može vratiti tom životu. Prestaju komunicirati, Hae Sung odlazi u Kinu, a Nora u rezidenciji za mlade pisce upoznaje Arthura (John Magaro, gledateljima poznat iz serije ‘Umbrella Academy’), za kojeg se na kraju udaje.
Nakon još dvanaest godina Nora je uspješna spisateljica i dramatičarka, živi s mužem Arthurom, koji je također uspješan pisac, brak im je sretan i stabilan, ali Hae Sung nije imao toliko sreće u životu. Nije nešto posebno nesretan, ali dugogodišnju vezu s djevojkom koju je upoznao u Kini upravo je prekinuo, ima posao koji sam naziva osrednjim, plaću koja je također takva i ne osjeća se osobito ostvarenim. Možda zbog toga, a možda i zato da bi preispitao svoje životne izbore, dolazi u New York i poziva Noru da se sastanu.
Neću vam spoilati i reći hoće li se Nora i Hae Sung ponovno spojiti, ali ću vam reći da film zapravo nije o tome. Film govori upravo o onome zbog čega je Hae Sung doputovao u New York i o onome na što će navesti svoju nekadašnju ljubav Noru – o preispitivanju životnih izbora i razmišljanju o životima koje smo možda mogli živjeti da smo negdje u prošlosti pošli drugim putem. Preispituje i to postoje li ljubavi koje su nam sudbinski suđene ili ipak sami svjesno odlučujemo koga ćemo voljeti. Govori i o identitetu i koliko ga formira okolina u kojoj živimo, a koliko ona iz koje potječemo. O mnogo toga govori, a sve na jedan fin, pametan, zanimljiv i pristupačan način, vrlo zrelo i suvereno, kao da autorici nije prvi film.
Film uvelike podsjeća na najsolidnije radove američke indie filmografije, naročito na filmove Noaha Baumbacha i Grete Gerwig prije nego što su zbog love odlučili poslat umjetnost dođavola. No mnogi kadrovi, sentimenti i meditacije kao da prizivaju Wong Kar-waija i njegove sjetne motive iz filmova ‘Raspoloženi za ljubav’ i ‘Chungking Express’. A opet, film je sasvim svoj i ono s čime možda najviše oduševljava jest to da uspijeva na jedan suptilan i dirljiv način prikazati razliku između načina na koji se osjećaji pokazuju u srcu zapadnjačkog svijeta, ali i u osobe koja potječe iz jednako urbanizirane i moderne, ali ipak drugačije kulturne sredine.
‘Prošle živote’ mnogi su već nazvali jednim od najboljih filmova 2023. To nije bez razloga.
