Maturanti “Moša Pijade” današnjeg SŠC “Nedžad Ibrišimović” koji su srednjoškolsko obrazovanje završili školske 1961./65. godine, danas su se okupili na proslavi 57.godišnjicu mature.
Bili su prva generacija Opće gimazije koja je brojala 46 učenika u dva razreda, a danas na prozivku njih 11 je došlo. Za mnoge iz te generacije ovo okupljanje je i ponos i tuga. Ponosni su što su doživjeli da slave godišnjicu koja im se nekada činila daleka, a tužni što je u nepovrat otišla mladost i mnogo sretnih dana.
Prisutnima se obratio direktor škole Amir Džafo, te kazao da mu je izuzetno drago što se skoro svake godine vraćaju u školske klupe, i da ovo mjesto doživljavaju kao svoju školu.
Alić Mustafa prisjetio se školskih dana: “Bio sam uzbuđen onog trenutka kad samo odlučio da organizujemo godišnjicu mature. Školu smo završili u julu mjesecu 1965. godine, gdje je nas bilo 46 učenika i svi smo te godine završili razred. Kada je došlo vrijeme mature koja je po tadašnjem zakonu trebala da se održi 16.juna do 20. juna iz srpsko-hrvatskoj jezika 24 učenika nije položilo, ja sam bio među onim učenicima koju su položili taj predmet. Kad se pogledaju rezultati tadašnje mature, mi učenici nismo bili zadovoljni tim rezultatima. Međutim, svi su oni upisali više škole i fakultete. Najviše su upisivali Pedagošku akademiju, jer se tada lakše dolazilo do posla i trebalo je nastavnog kadra na području općine Ilijaš” kazao je Alić.
Inače, Alić je nakon završene srednje škole upisao Prirodno-matematički fakultet odsjek hemija. Radio je kao prosvjetni radnik u Duvnu, Kupresu, a nakon toga vratio se u Ilijaš gdje je radio u Željezari, tokom rata bio je nastavnik u Brezu, gdje se nakon Reintegracijom općine Ilijaš 1996. godine vraća u Ilijaš i počinje raditi u Srednjoškolski centar “Nedžad Ibrišimović“ kao nastavnik hemije.
Raif Batalović koji sad živi u Livnu došao je na proslavu mature.
“ S obzirom na to koliko godine imamo, velika je radost što se vidimo, ali se isto tako pojavi i tuga za one koji nisu sa nama. Ovi susreti su prilika da probudimo uspomene na jedno lijepo vrijeme, na mladost, školovanje ali i druženje na koje možemo biti ponosn“ rekao je Batalović.
Vedri i nasmijani, pozdravljaljali su školske kolege i prijatelje, govoreći kako se nisu mnogo promjenili.
