
Iz Ilijaša dolazi lijepa priča o naučnom radu Sare Fileković, magistrice računarskih nauka i inženjerstva te specijalistkinje za informacijsku i kibernetičku sigurnost.
Njen trud, posvećenost i želja za daljim usavršavanjem rezultirali su naučnom publikacijom pod nazivom „Machine Learning-Based Cyberattack Detection in NFV: Performance, Efficiency and Explainability Analysis“, objavljenom u međunarodnom naučnom časopisu Applied Sciences.
Istraživanje se bavi primjenom umjetne inteligencije i mašinskog učenja u otkrivanju kibernetičkih napada. Posebna pažnja posvećena je analizi različitih modela mašinskog učenja, njihovoj preciznosti, efikasnosti i brzini, ali i razumijevanju načina na koji ovi modeli prepoznaju potencijalne prijetnje.
Značaj istraživanja posebno dolazi do izražaja u vremenu kada kibernetički napadi postaju sve češći i sofisticiraniji, a sve veći dio našeg svakodnevnog života i poslovanja zavisi od digitalnih tehnologija.
Ova priča ujedno je i lijep podsjetnik da se velike ideje i vrijedna istraživanja mogu roditi upravo tamo gdje počinju prvi koraci – u lokalnoj zajednici, kroz obrazovanje, trud i ljubav prema znanju.
Sa Sarom smo razgovarali o njenom naučnom radu i dostignućima, ali i o načinima ostvarivanja velikih ideja i snova među mladima.
Zašto upravo oblast umjetne inteligencije i kibernetičke sigurnosti?
-Kibernetička sigurnost me privukla prije svega zbog izazova koji nosi. To je oblast u kojoj učimo razmišljati nekoliko koraka unaprijed i pronalaziti načine da spriječimo prijetnje koje se kriju u digitalnom svijetu. Kada sam se počela više baviti tom oblasti, shvatila sam koliko umjetna inteligencija može biti moćan alat u procesu detekcije kibernetičkih prijetnji, upravo zbog svoje sposobnosti da iz “mora” podataka prepozna obrasce koje čovjek vrlo teško može uočiti, a koji mogu ukazivati na kibernetički napad.
Istraživanje se bavi otkrivanjem kibernetičkih napada pomoću umjetne inteligencije. Šta to zapravo znači i kako nam može pomoći u svakodnevnom životu?
-Najjednostavnije je to zamisliti kao neku vrstu digitalnog alarma koji u pozadini stalno prati šta se dešava u sistemu i reaguje kada primijeti nešto neuobičajeno ili sumnjivo, sa znatno većom preciznošću i brzinom nego čovjek. Što ranije prepoznamo da se nešto dešava, veća je mogućnost da napad zaustavimo prije nego što napravi ozbiljniju štetu – poput krađe podataka, novca ili čak identiteta. Za svakog od nas, ovakva vrsta zaštite može doprinijeti sigurnijem korištenju elektronskog bankarstva, online kupovine, društvenih mreža, e-mail komunikacije i drugih servisa koje svakodnevno koristimo.
Koliko je danas važno da budemo svjesni opasnosti koje vrebaju u digitalnom svijetu?
-Mislim da se to može uporediti s poznavanjem osnovnih pravila sigurnosti u saobraćaju, gdje je izuzetno važno da zaštitimo i sebe i druge. Iako nam je internet donio ogromne mogućnosti i benefite, istovremeno je otvorio prostor i za različite oblike zloupotreba. Često zamišljamo kibernetički napad kao nešto što se dešava velikim kompanijama, ali meta može biti svako od nas. Svakodnevno koristimo internet za komunikaciju, posao, kupovinu, čuvamo veliki broj ličnih podataka online i često nismo ni svjesni koliko toga otkrivamo. Ipak, ne mislim da zbog toga trebamo imati strah od tehnologije, već razviti određenu dozu opreza i odgovornosti. Posebno bih istakla odgovornost prema djeci. Djeca danas od vrlo rane dobi koriste internet i društvene mreže, a često i sami roditelji objavljuju fotografije svoje djece i otkrivaju trenutke iz svakodnevnog života. Posebno je problematično što jednom objavljena fotografija može biti sačuvana, proslijeđena ili iskorištena na način koji roditelj više ne može kontrolisati. Na kraju, najvažnije je razvijati tu svijest – da pazimo kome dajemo svoje podatke, šta dijelimo na internetu, na koje linkove klikćemo i s kim komuniciramo.
Kao neko ko dolazi iz Ilijaša, šta biste poručili mladima koji imaju velike ideje, ali možda još ne vjeruju da ih mogu ostvariti?
-Kada dolazite iz jedne manje sredine, možda vam se nekada čini da su velike priče i uspjesi negdje daleko, ili da su rezervisani za ljude koji imaju više mogućnosti. Ponekad nas više od stvarnih prepreka ograničava ono što sami sebi kažemo – da nešto nije za nas, da je neko drugi bolji, ili da je neki cilj nedostižan. Moja poruka mladima je da budu radoznali, da vjeruju svojim idejama, i da se ne boje sanjati velike snove. I najvažnije, težite uspjehu, ali čuvajte svoj karakter, jer on traje duže od bilo kojeg uspjeha, zaključuje mudro Sara, kojoj želimo još puno sjajnih naučnih i životnih dostignuća.
Rad možete pročitati ovdje: https://www.mdpi.com/2076-3417/16/14/7164



