Oktobar je mjesec knjige, pa smo tim povodom razgovarali sa 73-godišnjom gospođom Saimom Terzić, koja je već preko 20 godina član Gradske biblioteke Ilijaš. Terzić je rođena u Derventi, gdje je završila osnovnu i srednju učiteljsku školu. Nakon završetka škole počela je raditi u Dalmaciji, gdje je upisala i Pedagošku akademiju- razrednu nastavu, ali se ubrzo vraća u Derventu. Nakon izbjeglištva našla se ovdje u Ilijašu, gdje i danas živi. Također, bila je učiteljica u OŠ „Hašim Spahić“ i od 2005. godine je u penziji.
Ističe da je ljubav prema knjigama počela još u osnovnoj školi nakon prve pročitane lektire.
„Zavoljela sam bajke. Kasnije me interesovalo nešto ozbiljnije, pogotovo kada sam krenula u učiteljsku školu onda smo imali za lektiru Tolstoja, Andrića… i tad samo počela čitati. Knjiga je najveće blago, za mene knjiga znači sve. Dok sam bila mlada i kada su djecu bila mala u toku dana ako nisam uspjela čitati, ja sam čitala kasno u noć. Sada sam u penziji, i sve postižem i da očistim, napravim ručak i odvojim vrijeme za knjigu“ kazala je Terzić.
Na pitanje kako možemo mladima i djecu usaditi ljubav prema knjigama, Terzić naglašava da pravog odgovora nema.
„Djeca ako ne vole čitati, ali nešto njih ipak interesuje nek dođu u biblioteku i upitaju bibliotekara imaju li oni išta o toj temu koja njih zanima i nek pokušaju nek pročitaju jednu knjigu. Knjiga je prozor u svijet, proširivanje vidika, sticanje znanja i kritičkog mišljenja. To ne dolazi odjednom, treba malo po malo jer sve ove digitalne stvari, bar meni, ne mogu dati ono što ja nađem u knjizi“ rekla je.
Važno je kazati da je druženje sa knjigom zlata vrijedan put svakog pojedinca, a Terzić naglašava da svoje penzionerske dane provodi najviše čitajući ili u šetnji.
„Idem ja kod prijateljica i prijateljice i meni dolaze, dolazim ovdje u grad sa svojom prijateljicom Rabijom mi smo zajedno odrasle i išle u školu nas dvije odemo na kafu. Kad dođem kući poslije ručka operem suđe, nakon toga čitam. Televiziju gledam samo navečer. Šetam, jer šetnja pomaže“ spomenula je.
Možemo kazati da je prostor bez knjiga kao čovjek bez srca i duše, a biblioteke su hramovi sa puno vrijednih i korisnih knjiga. Svako onaj ko traži lijepu i korisnu knjigu, zasigurno će je i naći, a znanje koje dobivamo čitanjem, nosimo sa sobom u svakom trenutku i tako potvrđujemo drevnu mudrost da je knjiga čovjekov najbolji prijatelj. Terzić je istakla da u Gradsku biblioteku dolazi dva do tri puta sedmično.
„Volim dolaziti u biblioteku. Sa Jasminom i Semirom uvijek o nečemu porazgovaram, uvijek potraže za mene neku knjigu što nisam pročitala.Volim kriminalistiku. Što se tiče naslova Orkanske visove samo pročitala tri puta, a film gledala dva puta. Voljela bih još jednom pročitati knjigu Avanturisti, tu je i knjiga Mi djeca sa kolodvora Zoo“ spomenula je.
Nakon aktivnosti povodom mjeseca knjige i posjeta učenika osnovnih škola sa područja općine Ilijaš bibliotekarka Jasmina Masnopita ističe da penzionerima treba približiti knjigu kako bi svoje vrijeme na kvalitetan način iskoristili.
„Bez knjige čovjek je siromašan. Samim čitanjem i dolaskom u biblioteku čovjek ima jedan kvalitetniji i ispunjeniji život. Gospođa Saima je jedan primjer tako jednoj populaciji stanovništa gdje ima vremena posvetiti se knjizi, i ona je primjer kako da se ispunjava vrijeme na jedan kvalitetan način“ poručila je Masnopita.
Knjiga jeste naš najbolji prijatelj, ali mi trebamo da budemo najveći prijatelji knjige, stoga iskoristimo oktobar, mjesec i praznik knjige i književnosti, ali i sve predstojeće mjesece, da razmislimo nad svojim odnosom prema pisanoj riječi, i vratimo se, cijelim svojim bićem, našem najboljem prijatelju. U svijetu ekrana i monitora, lahko se zaboravlja užitak čitanja knjige, ali uprkos tome da danas listanje po stranicama knjige može podrazumijevati micanje prsta po ekranu, iskreni ljubitelji pisane riječi će ipak kazati da je osjećaj papira među prstima i miris knjige nešto što se ne može nadomjestiti niti zamijeniti.
U ubrzanoj današnjici, punoj dostignuća, tehnoloških napredaka, raznoraznih saznanja, tek knjiga je vjerni pratilac čovjeka, nezamjenjiv i dragocjen. Kaže se da je u knjigama zapisana sva mudrost svijeta, podijelimo je jedni sa drugima.
