U punoj sali Biznis centra Ilijaš večeras je održana promocija knjige „Ja, haški svjedok“ autora Nedžada Avdića, čovjeka koji je kao sedamnaestogodišnjak preživio genocid u Srebrenici i strijeljanje u julu 1995. godine, a potom svojim svjedočenjem pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju dao značajan doprinos utvrđivanju istine o počinjenim zločinima.
Organizatori promocije bila je JU KSC i Radio Ilijaš – Biblioteka Ilijaš. O knjizi i njenom značaju govorila je promotorica, profesorica Meliha Habibović Herić, dok je autor Nedžad Avdić s prisutnima podijelio dijelove svoje životne priče i iskustva preživljavanja genocida.
U uvodnom dijelu prisutnima se obratio bibliotekar i književnik Semir Spahić, koji je istakao važnost kontinuiranog govora o genocidu u Srebrenici i očuvanja kulture sjećanja. Podsjetio je i na panel-diskusiju održanu u julu, u okviru programa obilježavanja Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, na kojoj je učestvovao i Nedžad Avdić.
Spahić je naglasio da je potrebno više pisati knjige i snimati filmove o Srebrenici, genocidu i drugim počinjenim zločinima, kako bi svjedočanstva i činjenice ostali trajno zabilježeni i dostupni budućim generacijama.
Knjiga „Ja, haški svjedok“ donosi potresno lično svjedočanstvo o stradanju, preživljavanju i borbi za istinu. Kroz priču o dječaku čije je djetinjstvo prekinuto ratom, progonom i genocidom, autor govori o strahu, neizvjesnosti, borbi za život i iskustvu koje je obilježilo njegovu porodicu i cijeli život.
Promotorica profesorica Meliha Habibović Herić istakla je da knjiga predstavlja značajan dokument o genocidu nad Bošnjacima, ali i podsjetnik na obavezu društva da njeguje kulturu sjećanja.
Naglasila je da se o Srebrenici mora govoriti svakodnevno, u školama i javnim institucijama, a ne samo tokom godišnjica obilježavanja. Prema njenim riječima, važno je da sjećanje na žrtve i utvrđene historijske činjenice budu sastavni dio obrazovanja i javnog prostora, kako bi se buduće generacije zaštitile od zaborava i negiranja genocida.
Posebno je ukazala na značaj Avdićeve životne priče – od dječaka koji je preživio strijeljanje, preko zaštićenog svjedoka pred Haškim tribunalom, do autora koji je odlučio svoje iskustvo pretočiti u knjigu. Njegovo svjedočenje bilo je dio procesa dokumentovanja i dokazivanja zločina, a knjiga predstavlja trajno svjedočanstvo o onome što se dogodilo.
Govoreći o životu nakon preživljenog strijeljanja, svjedočenju pred Haškim tribunalom i povratku u Srebrenicu, Nedžad Avdić istakao je da činjenica da danas može javno govoriti o svom iskustvu i predstavljati knjigu predstavlja svojevrsnu pobjedu nad onima koji su planirali istrebljenje bošnjačkog naroda.
Osvrnuo se i na povratak potomaka žrtava u Srebrenicu, njihov život i doprinos zajednici, ističući da uprkos svemu što je preživio vjeruje u pobjedu istine i opstanak.
„Zamislite da se vratim na trenutak u taj juli 1995. godine. Ko bi mogao pomisliti da ću ja negdje držati promociju, da ću se ja 30 godina poslije vratiti u Srebrenicu i govoriti o tome? To niko nije mogao zamisliti. Ali ipak, mi smo danas u Srebrenici, živimo uprkos svim teškoćama i to je svojevrsna pobjeda“, kazao je Avdić.
Nedžad Avdić preživio je strijeljanje u julu 1995. godine, nakon čega je svjedočio pred Haškim tribunalom u nekoliko sudskih procesa, suočavajući se s počiniocima zločina i dajući doprinos dokumentovanju i dokazivanju istine o genocidu. Danas živi i radi u Potočarima.
Tokom promocije istaknuta je i važnost dokumentovanja historijskih činjenica kroz književnost, naučni rad, film i usmena svjedočenja. Učesnici su ukazali na odgovornost pojedinaca i institucija da istinu o genocidu prenose budućim generacijama i da se suprotstavljaju pokušajima revizije historije.
Promocija knjige „Ja, haški svjedok“ bila je prilika da se u Ilijašu još jednom govori o važnosti ličnih svjedočenja, očuvanju historijskog pamćenja i prenošenju istine o genocidu u Srebrenici. Knjiga Nedžada Avdića osim što je zapis o jednom preživljenom iskustvu, trajno je svjedočanstvo o zločinu, ljudskoj izdržljivosti i obavezi da se pamti.
