Učiteljica Adisa Jusić : Rad s djecom, razvijanje ljubavi prema školi i učenju predstavljaju najveće zadovoljstvo

Svake godine, 5. oktobra obilježava se  Svjetski dan učitelja. Budući da su učitelji u životu svakoga čovjeka vrlo važni i igraju posebnu ulogu, odlučili smo svake godine na ovaj dan pisati baš o njima i njihovu mjestu u našim životima, kako nas oblikuju kao ljude tokom  odrastanja, ali i kasnije.

Adisa Jusić učiteljica je od prvog do petog razreda već 13 godina. Radi u Osnovnoj školi “Stari Ilijaš”. Za nju nijedan drugi poziv i profesija ne mogu donijeti zadovoljstvo kao rad s djecom i prenošenje znanja.

-Svaki osmjeh djeteta daje podstrek za rad, sreću zadovoljstvo, motiv za dalje, da radim više, brže i jače,  da radim bolje. Svaki dolazak u školu  izaziva nevjerovatnu emociju, ovaj poziv pruža toliko motiva i volje za dalji rad, za mene nijedna druga  profesija nije izazovna  kao ovaj poziv,  svaki čas je nova avantura. Rad sa djecom je čudesan, ponekad nas odvode daleko od  planiranih aktivnosti, u neke svoje svjetove ali to je na obostrano zadovoljstvo, govori Adisa za Radio Ilijaš a na njenom licu se ocrtava sva ljubav prema svom poslu.

Najsretnija je kad kod djece razvije ljubav prema školi i učenju.

Iako voli svu svoju djecu, kako ih zove, najviše uživa u radu sa prvačićima.

–Ta djeca su najiskrenija,  oni nemaju ništa skriveno. Možda nismo očekivali da će djeca baš se tako izraziti ili shvatiti neku lekciju ili zadatak ali bude nam  jako drago kad oni iskazuju svoje mišljenje i kreativnost

Puno je anegdota i smiješnih situacija koje se svaki dan prepričavaju, a i tu su prvačići najaktivniji jer oni odmah ukažu ako učiteljica nije rekla istinu ili nije ispunila obećanje,a učiteljice su prvačićima često i nane, tetke, pa ih ponekad tako i oslovljavaju jer se njima teško prilagoditi sa šest godina da je neko novi učitelj.

Učiteljica Adisa kaže da autoritet učitelja i nastavnika bilježi stalni trend opadanja zbog prevelike želje roditelja da svako dijete bude odlično.

–Autoritet na relaciji učitelj-učenik ostao je isti, ali opada zbog želje roditelja da im djeca govore samo pozitivne stvari i donose petice. Ocjena nije znak uspjeha nego smjernica za rad u datom trenutku  ali to danas mnogi roditelji ne razumiju.

Mnogo toga se promijenilo i rad je otežan u uslovima epidemije. Učionicu kao tradicionalno prirodno okruženje za rad sa učenicima, smatra, ništa ne može zamijeniti- ni društvene mreže, niti platforme i aplikacije.  

–Mnogo toga se prominijelo u novim uvjetima rada. Pokazalo se koliko je važna kompetencija nastavnika, permanentno obrazovanje i koliko nastavnici moraju biti  kreativni, spremni  za učenje i napredovanje kako bi prenijeli svoje znanje. Učionica kao prirodno okruženje je nezamjenjiv u smislu druženja i socijalizacije mladih.  Neprirodna je situacija da zabranjujemo djeci da posudi nešto od svog druga,  vraćanje djeteta  s vrata ukoliko ne nosi masku. Dezinfekcija je riječ koja se provlači kroz sve vrijeme nastave, a sve to nas  odvodi od druženja i djeca samo misle šta uraditi da je ispravno i da ne naprave grešku, a o tome djeca ne bi trebala razmišljati.  

Položaj nastavnika u društvu je onakav kakvim ga sami vide.

-Ja sam u svakom trenutku zadovoljna i sretna sa svojim poslom, ali nisam zadovoljna pogledom politike i društva na profesiju nastavnika. Ukoliko želimo kompetentne ljude, obrazovane, koji će odgajati i obrazovati mlade generacije moramo ulagati u njihovu edukaciju, konstantno usavršavanje, doživotno i cjelodnevno učenje i napredovanje  kako bi taj važan posao ispravno i obavljali.

Osim prenošenja znanja i razvoja ljubavi prema školi, učiteljica Adisa odgoj i razvijanje lijepih osobina smatra važnijim.

–Učitelj je veliki uzor djetetu i mladoj osobi koja sazrijeva i uči, zato je odgoj najbitniji I sticanje vrlina, pozitivnih osobina. To je timski rad koji je uspješan samo uz saradnju roditelja i učitelja od rođenja do kraja osnovne škole. I učitelji su ljudi, imaju mane i čine greške, ali pred djecom se trebamo truditi te naše loše osobine pokriti i u svakom trenutku za njih biti pozitivan primjer.

Učiteljica Adisa nikako nije za stroge odgojne mjere i kaže da današnjoj djeci nije lako te ih trebamo naučiti da se razgovorom, izlaganjem argumenata i kvalitetnim dijalogom, njima  prilagođenim tonom glasa svaki problem može riješiti.  

Od svih učiteljskih figura s kojima ćemo se susresti u životu, nastavnici u školama najkonzistentnija su kategorija. U školu ili na fakultet dolazimo po znanje. Uče nas kako se ponašati i snalaziti u životu. Uče nas normama, moralu i pravilima koja niko nije zapisao. Pritom nas često upozoravaju na vlastite greške, kako ne bismo u budućnosti zalutali sličnim ili istim stranputicama.

Zato i učiteljicu Adisu posebno raduje kada joj bivši učenici priđu, pozdrave se, zahvale i daju podstrek da se svaki dan veći trud poklanja odgoju i obrazovanju novih generacija.

Svim prosvjetnim radnicima zahvaljujemo za trud i rad i važan  posao koji obavljaju i čestitamo 5. oktobar-Dan učitelja.