
Boško i Admira, poznati i kao sarajevski Romeo i Julija, ubijeni su prilikom prelaska ovog mosta, odnosno u pokušaju bijega iz Sarajeva.
Svjedoci kažu da je prvi metak pogodio Boška, nakon čega je ranjena Admira krenula prema njegovom tijelu, kada je i ona ubijena. Njihova tijela su sedam dana bila na mostu, a u tom periodu je nastala fotografija koja je obišla svijet, a čiji je autor Mark H. Milstein.
Kao Srbin i Bošnjakinja, Boško i Admira su postali simbol opsade Sarajeva zbog načina na koji su njihovi životi okončani, u vječnom zagrljaju bez obzira na okolnosti rata koji se dešavao oko njih.
Svjetski mediji su priču poredili s tragedijom Williama Shakespearea “Romeo i Julija”, koji su bili zajedno iako su njihove porodice imale nepremostive razlike. Sličnost je, svakako, i u nesretnom kraju za oba para.
Reporter Reutersa Kurt Schork je 1993. godine napisao reportažu o ove dvije žrtve opsade opsade Sarajeva, a njihova priča je ovjekovječena kroz brojne tekstove u svjetskim medijima, ali i kroz filmove, pjesme i druga djela.
Od pjesme Billa Maddena, u kojoj je opjevao njihovu smrt, izložbe “Zagrljaji” umjetnika Safeta Zeca, nastali su brojni tekstovi u svjetskim medijima, snimani su filmovi u kojima je predstavljena njihova priča počevši od naše države, ali i zemalja širom svijeta.
U Bosni i Hercegovini je najpoznatije djelo povezano s pričom Boška i Admire pjesma sarajevskog benda “Zabranjeno pušenje”, koja je objavljena 2013. godine.
“Pjesma govori o istinitoj i tragičnoj ljubavi dvoje Sarajlija, Bošnjakinji i Srbinu, koji su rođeni iste godine, o njihovoj bezgraničnoj ljubavi otkako su se upoznali u srednjoj školi i o tome kako ih različitosti, ljudska zloba, rat pa čak ni smrt nisu uspjeli rastaviti”, piše u opisu pjesme.
Stihovi ove pjesme trebali su se naći i na spomeniku Bošku i Admiri, koji je najavljen 2023. godine, ali nikada nije napravljen ni postavljen na lijevoj obali Miljacke, kako je tada rečeno iz Općine Centar. Nakon najave, ova općina se nije oglašavala o statusu projekta.
Iako su njihova tijela, nakon što su sedam dana bila na mostu Vrbanja, prvobitno sahranjena na groblju u Istočnom Sarajevu, po završetku rata su prebačena na groblje Lav u Sarajevu.



