Knjiga sedmice: Zilhad Ključanin “Šehid”

Piše: Arnela Fazlić

U trenucima vožnje vozom, autobusom ili tramvajem čovjek se zapita šta bi mogao čitati. Dan-danas čitanje kao da je postalo luksuz bez kojeg ipak još uvijek ne možemo niti ćemo ikada moći, no svejedno moramo brižljivo čuvati dragocjene sate kako bismo mogli neometano čitati. Ili ih lukavo potkradati banalnim svakodnevnim situacijama. Postoji mnogo istinski sjajnih knjiga, toliko da vam može biti teško napraviti izbor. Potražite preporuke knjiga za čitanje, da ne biste izgubili vrijeme, novac, i što je najstrašnije želju za čitanjem. U našem vremenu, mnoga djela mogu imati baš takav efekt. Ako vam se to dogodi, možete propustiti mnogo. Neopisivo mnogo. Dakle, informišite se prije nego  izaberete knjige za čitanje.

Zlhad Ključanin “Šehid”

Danas nam naša Jasmina Masnopita iz Gradske biblioteke Ilijaš preporučuje roman “Šehid” autora Zilhada Ključanina.

Zilhad Ključanin je bosanskohercegovački književnik. Rođen je 5.marta 1960. godine u Trnovi kod Sanskog Mosta , a umro je 6. juna 2016. godine. Završio je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na istom Fakultetu je završio i dvije godine komparativne književnosti.

Poeziju, prozu, književnu kritiku, esejistiku i novinske tekstove piše od gimnazijskih dana, u mnogim listovima i časopisima. Bibliografija takvih  radova iznosi preko 1.000 jedinica.

Roman “Šehid” Zilhada Ključanina svojevrsna je hronografija u kojoj je vrijeme špiglo u kome se ogledaju prizori iz života, poput bljeskova epifanijskih slika što ih vidimo i prepoznajemo samo ako signaliziraju nešto skriveno, odsutno, uklonjeno. To su slike poput ožiljaka, jer upućuju na udarce i oruđa koja su ih izazivala. U prozi Zilhada Ključanina pomak prema tradiciji je očit, a ipak istraživanje predstavlja okosnicu pripovijedanja. Na jednom nivou vrijeme se kreće oko autobiografskog identificiranja, na drugom ono je posredovanje u prepoznavanju historijskih događaja. Roman “Šehid” je subjektivna hronika, stanovita summa odživljenog života. Ni mjesto, ni vrijeme, ni likovi ne postoje da bi se prikazali kao dijelovi stvarnog svijeta. Oni se pojavljuju jer su u nekakvoj stvarnoj relaciji s iskustvom koje jezik i priča cijede iz vremena kroz formu novosagledane dijalektike trajanja.

Ne zaboravite i ovo djelo potražiti u Gradskoj biblioteci Ilijaš.

Knjigu preporučila:  Jasmina Masnopita-Gradska biblioteka Ilijaš