Boravak učenika medrese ili studenata fakulteta islamskih nauka, softi tokom ramazana u nekim mjestima je jedna od bosanskih tradicija koja dodatno oživljava naša naselja, sela i mahale.
Tradicija softi postoji od samog postojanja savremenog načina obrazovanja kroz medrese u BiH, ali još i prije toga se u nekim knjigama spominju određeni studenti koji obnašaju dužnost imama.
Softe su prisutne i ovog ramazana i u ilijaškim džematima, a posjetili smo dvojicu mladih softi u džamiji u Podlugovima.
Dvojica školskih, razrednih drugova, osim školskih klupa, već dvije godine dijele i isti džemat-osamnaestogodišnji Hamza Likić iz Vareša, kojem je ovo je druga godina obavljanja prakse i sedamnaestogodišnji Ahmed Krdžić iz Podlugova koji je softa u svom džematu već tri godine. Obojica pohađaju treći razred Gazi Husrev-begove medrese.
Ahmed nam je na početku kazao kako su protekle ramazanske aktivnosti u džematu Podlugovi. Jedan dan softe je jako dug. Softa treba voditi jedan cjelokupan vjerski život u džematu u kojem je angažiran.
– Softe smo ovdje kao i prethodnih godina, a što se tiče ramazanskih aktivnosti tu je, prije svega, klanjanje teravih namaza, mukabele koje učimo svaki dan sa kolegicama iz medrese i studentima pred džematlijama i stičemo nova iskustva a učenici dobivaju poboljšanje svog znanja i učenja Kur'ana, od petog razreda stalno sam prisutan na mukabeli. Lijepo je da se broj džematlija koji prate mukabelu stalno povećava, za 27. noć ramazana praksa našeg imama mr. Asmira ef Salihovića je da promoviše nove učače Kur'ana koji su svršenici sufare za odrasle, a djeca učači se promovišu za Noć Bedra. U našem džematu ima preko 150 djece, neopisiv je osjećaj kada se u punoj džamiji čuje jedino zvuk istovremenog okretanja stranica Kur'ana. Osim mukabela, podučavamo djecu u mektebu, najmlađe koji imaju razne radionice, dobivaju slatkiše, takmiče se ko će više nacrtati, uraditi. Ovaj ramazan prošao je brže od ostalih, prvi je moj ramazan kada sam u mihrab stao opušteno i bez treme. Sa svima smo dobri, ljudi nas poštuju, poznaju nas u dušu, već nas zovu nas efendije iako još nemamo to zvanje, ali opet je prisutan i neki ponos, ispričao nam je Ahmed.
Softe ne samo da organiziraju i predvode vjerske aktivnosti, već su radost mnogim domaćinstvima koja pozivaju softu i džematlije na iftare, poslije kojih se uči Kur'an pred duše umrlih te širi pozitivna energija u ovo blagoslovljeno ramazansko doba godine. Djeca i mladi imaju priliku družiti se sa softom i upoznati se s vjerskim temama.
Imamo situacija da se rastanak džemata sa softama proprati i plačem. Hamzi je početak života softe bio težak.
– Prva godina bila mi je zaista stresna, osim odvajanja od kuće i roditelja, jer ja u prvoj godini nisam nigdje obavljao praksu, bio je prisutan i strah da li ću ispuniti očekivanja, kakav ću biti sam, kako ću se na kraju osjećati, ali hvala Bogu sve je prošlo kako treba iako sam očekivao da je džemat puno manji. Ovaj ramazan je bilo lakše, nas dvojica sve obaveze smo izvršavali timski , dnevne namaze, teravije, mukabele, imali smo i jednu posjetu iz Medrese dolazio je direktor za nastavu kada je Asmir ef. bio službeno odsutan sedmicu dana i mogao se uvjeriti kako radimo. Ja sam i prošle godine i ove smješten kod Ahmeda u kući, dakle zajedno smo i živjeli, sehurili, iftarili, puno to znači taj osjećaj zajedništva i porodice kada nedostaju roditelji pa sam ponekad nostalgičan iako ni Vareš nije daleko i nisam pod stresom kao prošle godine.
Hamza nam veli da je ono najljepše u ramazanskoj praksi ramazansko druženje, povezivanje, omladinski iftari, sijela, učenja ilahija što će ostati uspomena za cijeli život.
-Znam da ću se sjećati za 15-20 godina kako sam ovdje obavljao praksu sa svojim školskim drugom, kada možda nekada dođemo nadamo se vidjeti sliku na zidu-naše najbolje softe (kaže kroz smijeh) a znanje i praksa i to oslobađanje od treme i sticanje uvida u imamski poziv je neopisivo.
Ahmed poručuje na kraju da trebamo ostati vezani za džamiju i barem dolaziti na neke namaske vaktove u onom broju kako smo to činili u ramazanu, a kako nam džamije ne bi bile prazne i da srca i inače trebamo vezati za namaz, džamiju i Kur'an.
Softa, to je sinonim za mlade koji traže i bogate se znanjem. Softa to je riječ iz koje izvire ponos mladog insana koji želi da svojim znanjem sačuva i obogati svoje biće, ali i sredinu u kojoj boravi i ostavi lijep trag poslije svog odlaska, pa da se kao za ramazanom osjeća žal i za tim mladim insanom u jednom džematu.
