Nakon rasprave koja je počela u 16 sati po centralnoevropskom vremenu, a koju su otvorili predstavnici Njemačke, države su pristupile glasanju te su usvojile Rezoluciju sa 84 glasova “za”.
S druge strane, protiv je glasalo 19 zemalja, a suzdržane su bile 68 zemlje.
Ovim činom, Generalna skupština Ujedinjenih nacija napravila je historijsku odluku koja će prvenstveno biti od velikog značaja za sve porodice žrtava genocida u Srebrenici.
Podsjetimo, najvažniji dijelovi rezolucije sadržani su u sedam tačaka i to:
- Generalna skupština donosi odluku da 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici
- Bez rezerve osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice uključujući i kroz obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, također u cilju sjećanja, sprečavanja poricanja i iskrivljavanja genocida
- Bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici
- Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici te poziva na nastavak krivičnog gonjenja onih počinalaca genocida koji se tek trebaju suočiti s pravdom
- Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida
- Zahtijeva od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i UN” počevši tako svoje djelovanje za obilježavanje 30. godišnjice od genocida
- Poziva sve države članice, organizacije sisteme UN-a, NVO te akademske organizacije da obilježavaju Međunarodni dan uključujući i organizaciju posebnih aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti koje se odnose na podizanje javne svijesti o genocidu
Podsjetimo, inicijativu za usvajanje Rezolucije o Srebrenici pokrenuli su Bosna i Hercegovina, Njemačka i Ruanda. Državama su se u međuvremenu, uslijed značajne diplomatske aktivnosti, pridružili brojni partneri što uključuje i Albaniju, Austriju, Bangladeš, Belgiju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Kanadu, Čile, Hrvatsku, Dansku, Estoniju, Finsku, Francusku, Njemačku, Irsku, Italiju, Jordan, Lihtenštajn, Litvaniju, Luksemburg, Maleziju, Nizozemsku, Novi Zeland, Sjevernu Makedoniju, Poljsku, Ruandu, Sloveniju, Švedsku, Tursku, Veliku Britaniju ii Sjedinjene Američke Države.
