Pobjednički radovi konkursa „Ramazan-mjesec milosti, oprosta i spasa“ 2017

Prvog dana Manifestacije „Ilijaški dani“ 2017 dodijeljene su nagrade i diplome pobjednicima literarnog konkursa, koju JU KSC i Radio Ilijaš uspješno organizira već šestu godinu zaredom. U nastavku pročitajte radove koje je komisija proglasila najboljim. Nagrade su ove godine obezbjedili: PBK Lješevo, Lišćevica promet i Hodžex d.o.o.

 Ernad Hadžavdija, 11 godina OŠ „Srednje“-I mjesto

ISMETOVE JAGODE

Imao sam šest ili sedam godina kada je, već tada starac, Ismet zasadio jagode u njivi pored naše. Za mene je  to bilo nešto novo jer se kod nas uvijek sijao ili krompir ili grah i negdje pri dnu njive bi bio luk, a Ismetova velika njiva je bila sva pod jagodama. Ta je njiva bila sve što je Ismet posjedovao. Kupovao ju je komadić po komadić od para koje bi zaradio dovlačeći ljudima drva iz daleke šume i to je ostavilo traga na njegovim leđima i rukama.

U džamiju je Ismet uvijek dolazio prvi. Kad bih čuo Ismetov slabašni, ali opet lijepi, starački glas sa munare, potrčao bih sa igrališta, a u rijetkim slučajevima kada bi padala kiša i iz kuće, prema džamiji. Nije nas bilo puno na tim namazima. Ismet je bio mujezin, Ibrahim koji je bio stariji i od Ismeta je predvodio namaze, a ja sam samo pratio njih dvojicu. Čak i nisam znao da klanjam kada sam počeo ići u džamiju, ali vremenom sam naučio i još više zavolio vrijeme u džamiji i svoje jedine odrasle ahbabe – Ibrahima i Ismeta.

Poslije namaza bih se poselamio prvo sa efendijom Ibrahimom, a onda i sa dragim Ismetom i, ako nije bio akšam, vratio bih se opet na igralište gdje su bila i ostala djeca. Navečer bih u kući, kako još nisam znao čitati arapska slova, pustio kasetu sa vjerskim predavanjem na kojoj je bilo i prelijepo učenje Kur'ana. Za nekoliko sedmica slušanja sam zapamtio veliki dio sure za koju nisam znao ni kako se zove.

Jedne prilike u prodavnicu koja je bila pored moje kuće stigle su jagode. Velike i crvene. Nekoliko puta sam ušao u prodavnicu samo da ih pogledam. Svaki put kada bih ušao jagoda je bilo manje. Mama bi morala prodati sigurno i pet litara mlijeka da mi kupi samo jednu korpicu jagoda, pa nisam imao hrabrosti ni da pitam mogu li ih dobiti, jer znam kako nam je bilo kupiti sijeno na vrućini kako bi krava imala šta da jede.

Pomalo razočaran i tužan, otišao sam ranije u džamiju na akšam. Još ni Ismet nije bio došao, a vrata džamije su bila zaključana, pa sam morao sačekati ispred vrata. Došao je Ismet i ušli smo, a nedugo poslije toga pojavio se i Ibrahim. Ibrahim me pogledao na trenutak dok je Ismet učio ezan, a zatim se blago nasmiješio. Kada je ezan završen, Ibrahim mi reče:

– Večeras nam ti klanjaš.

Srce mi je zaigralo, bio sam nervozan i uzbuđen. Nisam nikada predvodio namaz, ali gledao sam bezbroj puta Ibrahima kako to radi, pa sam se smirio i stao u mihrab.

Na prvom rekijatu sam učio ono što sam zapamtio slušajući kasetu, ponosno izgovarajući svaku riječ. Na drugom sam učio suru Ihlas, a greškom i zbog uzbuđenja sam i na trećem rekijatu učio fatihu naglas. Kada sam predao selam, okrenuo sam se ponosno prema dvojici svojih džematlija. Ibrahim me gledao sa suznim očima, a Ismetu je osmijeh bio od uha do uha.

– Evo ko će mene zamijeniti. – reče Ismet.

Klimnuo sam potvrdno.

– Kad si naučio Waqiu? – upita me Ibrahim i dade mi jednu bombonu.

Nisam znao šta me pita, ali pretpostavio sam da je to sura kojoj nisam poznavao naziv, pa sam rekao da ne znam još čitavu, ali da ću naučiti ako Bog da.

Otišao sam kući sretan. Pohvaljen od dvojice dragih starih ljudi, zaboravio sam i zbog čega sam bio tužan. Nekih sahat vremena poslije akšama dok sam sa mamom večerao kukurzni hljeb sa mlijekom neko je pokucao na vrata. Ustao sam i kroz prozor vidio čovjeka pred vratima kako drži malu kanticu u desnoj ruci. Rekao sam mami da je vjerovatno neko došao po mlijeko i da ona izađe. Izašla je mama i kad se vratila donijela je kanticu punu jagoda i rekla:

– Evo Ismet dao tebi, kaže da ih je sada po mraku brao i da možda ima zelenih, ali nije imao ništa drugo da ti da u džamiji, a morao te nečim nagraditi.

Emira Nur Muftić, učenica 8. Razreda OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Sarajevo-II mjesto

 Ramazan –mjesec milosti, oprosta i spasa

Ramazan…  Miris čurokota posutog po svježe pečenim somunima širi se mahalom. Domaćice, zagrijane nakon pripremanja slasnih iftarskih jela, otvaraju kuhinjske prozore a zamamni mirisi čorbi, hošafa, domaćih pita šire se ulicom.  Ljudi se užurbano kreću. U rukama im pletene korpice prekrivene bijelim boščama. Svi kupuju somune kod starog pekara tu na uglu.

A stari pekar vrijedno radi. Pažljivo sprema napravljene somune. I dok s ljubavlju obavlja teški posao, pogled mu, s vremena na vrijeme, odluta prema malom otvorenom prozoru kroz koji dopire graja mahalske dječice.

Boljela ga je  misao da nikada  nije imao djecu koja bi mu se motala oko nogu i uljepšavala mu svaki dan.

Ta sreća nije zadesila vrijednog pekara. Jedan duboki uzdah ote mu se iz grudi. Ruke opusti niz tijelo. Nestade volje za radom.Spremi se i zaključa pekaru.

U blizini  pekare povlačilo se jedno siroče. Bio je to izmučeni dječak kojem  je bilo teško odrediti godine. Provirivao je da vidi da li je pekar otišao kako bi sjeo ispred vrata pekare i zamišljao da je i sam došao kupiti somune  i otići svojoj dragoj porodici.

Pekar je teškim korakom išao prema kući. Svi oni divni, samo ramazanu svojstveni mirisi, vratiše ga u stvarnost. Prisjeti se da je ostavio radnju punu somuna i da ga sada sigurno čeka gomila mušterija. Nije mogao dopustiti da njegove odane mušterije čekaju i na kraju ne dobiju somun za iftar. Okrenu se i pođe nazad prema pekari. Siroti dječak  stidio se pekara, jer je pekaru smetalo što mu se stalno motao oko pekare. Zbog toga  potrči da se sakrije od njega, ali mu se saplete ravno pod noge. Pekar pogleda nespretnog dječaka i pomože mu da ustane. Dječak sav postiđen  htjede pobjeći od pekara,no ovaj ga zadrža. Upita ga zašto bježi iako je znao kako se u prošlosti grubo odnosio prema njemu. Dječak pognu glavu i ništa nereče. U tom trenutku Allah, dž.š, otopi ledenu opnu oko pekarovog srca. Shvatio je da mu je Allah, dž.š., već odavno poslao to milo stvorenje da preuzme brigu o njemu, ali sve do ovog trenutka nije bio svjestan te milosti.

Brojne mušterije dočekaše starog pekara pred radnjom. Pekar sretniji nego obično brzo poče obavljati posao. Ljudi su ga posmatrali sa čuđenjem. Nikad do sada ne vidješe tako veselog pekara. Kada je prodao i posljednji somun, uputi se prema mjestu gdje se sklanjao usamljeni dječak. Pronašao ga je i blagim glasom punim očinske ljubavi pozvao  da pođe sa njim u njegov dom. Dok su koračali ka pekarovoj kući, dječak je iz starčeve priče shvatio da je došao kraj njegovom beskućništvu. Znao je da su se od ovog trenutka ispunile sve one dove koje je učio tokom ramazana. Allah, dž.š., mu se smilovao poslavši ga u pekarovo okrilje.  Sjetio se kako je ovog ramazana svakodnevno sjedio ispred džamija i slušao brojna predavanja. Tako je shvatio da je vrijednost ramazana nemjerljiva. Naučio je brojne lekcije koje su mu pomogle  da shvati kako je Milostivi Allah svojim robovima  dao ramazan kao priliku da se njihove najveće želje ispune. Jedini uvjet za ostvarenje istih je čvrsto vjerovanje u Njegovu milost i iskreno moljenje za oprost. Naučio je i povjerovao da Allah, dž.š., može poslati spas odakle se najmanje nadamo.

Amra Herić  VI1  OŠ „Srednje“-III mjesto

Ramazan, mjesec milosti, oprosta i spasa

Allah je stvorio čovjeka kao grešno biće da bi imao kome oprostiti grijehe i biti milostiv. Svaki čovjek u svom životu počini grijehe, bilo djelom, bilo riječima. Za svaki grijeh moramo odgovarati pred Svevišnjim. Na ovome svijetu trebamo moliti za oprost i milost.

Najljepši dani za oprost, u kojima se pruža najveća prilika vjerniku, jesu dani mjeseca ramazana. To su dani u kojima možemo izboriti svoj spas od džehennemske vatre. Prilika nam je pružena u postu, u činjenju dobrih djela koja se višestruko vrednuju. Svi zdravi muslimani ili muslimanke treba da poste mjesec ramazan, da očiste svoje tijelo i dušu. Spas je i u dijeljenju zekata i sadake. Ima li išta ljepše nego kad dio svoga imetka dijelimo sa siromašnima i tako njihov život bar  kratko učinimo ljepšim. Najljepše je kada se milostinja dijeli tajno. Tada Allah posebno nagrađuje one koji čine takva djela. Svim dobrim ljudima Allah dž.š. će podariti Džennet, a onima koji su činili više loših djela ramazan je prilika da mole za milost i oprost kako bi se spasili džehennemske vatre i ušetali u prelijepe bašče Dženneta.

Iskoristimo mjesec ramazan na najbolji način jer je u njemu spas! Allah je uistinu milostiv i On najbolje zna. Uputimo Mu dovu, i tražimo milost i oprost!